troubled...

 
-hladno mi je- rekla je čim je otvorila oči, još snena, zlatne kose preko lica dok je srce tako uzbuđeno tuklo da sam ga mogla čuti i vidjeti gdje nadima tkaninu na grudima....
uopće nije bilo hladno, ali ja sam znala...najljepša je, potpuno nova...kupile smo je prije dva tjedna i svakog joj se dana iznova divila, zamišljajući se u njoj....dugi rukavi....i nije važno je li trideset u hladu....
...ja razumijem njen osjećaj hladnoće...
čvrsti zagrljaj -uzmi me- poljubac i onaj neponovljivi pogled velikih pametnih očiju...drhtaj...šapat - jedva čekam -
preskočila sam petnaest suza koje sam slutila...pretvorila ih u petnaest osmijeha u svim bojama duge...
osmijeh ponosa...sreće...zahvalnosti...strepnje...očekivanja...divljenja....
ohrabrenja...nade....vjerovanja...tuge...čuđenja...čežnje...želje...molitve i osmijeh ljubavi...
sretne smo...
 
volim dugu....
volim nasmiješene početke...
:)))
 
 

prvi dan škole i nova kuta...ili.. ?

nema ili :))) a nema ni kuta već odavno :))

što ćeš, ja sam bio titov pionir... sa kutama....

da i ja volim početke ... iako ... svaki je početak na kraju nečega ... jedan dio je iza vas, zauvijek ... pomalo sjetno ... :)) ali, naprijed gledajte vedro ... :))

novi početak.. ali isti nevini osmijeh.. i pogled pun molbe.. strepnje.. ponosa.. sreće.. upućen tebi:)))
ipak ste vi pod sretnom zvijezdom rođene:)))

osmijeh...samo nek traje...bez obzira kako mu je ime :))))

:))

:)*