Jedna prica o ljubavi

Prijatelji moji, ja sam izgubljen. Dogodilo mi se ono sto sam pokusavao sprijeciti vec godinama. Usla je u moj zivot tek nedavno.
Nisam vjerovao kad su mi govorili da ce se to jednom i meni desiti, i da cu onda shvatiti kako je to.
Prijatelji.. Ja sam se zaljubio. Zavolio sam jednu curu koja je ukratko savrsena. Smedje kose i predivnih ociju povela me je tamo gdje vec dugo nisam bio. Na granicu smijeha i placa. Jedino je jedan problem. Ona to nije znala. Nije znala da to sto radi, da ce probuditi u meni ono cega sam se bojao vec jako dugo. Probudila je moje osjecaje, moje zelje, moje snove.. Probudila je sve ono sto sam skrivao, ali probudila je i ono sto sam zelio unistiti. Probudila je moj strah, moju mrznju.. Probudila je i njega. On se prvi puta pojavio prije nekih 8 godina. Sjecam se kao danas te veceri, kad je rekao "E pa dosta!!" sjecam se kako je zvucalo, kako je bolilo..
*Setao sam s Petrom po gradu i na cvjetnom trgu su nas zaustavila tri decka i pocela zadirkivati. Primio sam je za ruku i pozurio se prema Gundulicevoj. Oni su krenuli za nama i cijelo vrijeme dobacivali sale na moj racun. Petra ih je poslala u kurac i na to su dotrcali. Jedan od njih joj je opalio samar, na sto sam ja pogodio njega. Izbila je tucnjava. Udario sam jednog, udario drugog, ali sa trojcom nisam mogao izaci na kraj. Ubrzo sam bio na podu i poceli su me udarati nogama. U pozadini se cuo njen glas kako doziva moje ime( kao u filmu). Ali ja tog nisam bio svijestan. Jedino sto sam cuo bio je njegov smijeh i molba.. "Pusti me!". Nisam znao tko je i sto zeli, ali samo se ponavljalo "Pusti me!", "Pusti me!", "Pusti me!". Cuo sam njen vrisak, i smijeh.. "pusti me", uspio sam se okrenuti na drugu stranu i vidjeti nju kako lezi na podu.. smijeh... udarao ju je nogama... smijeh... "Pusti me!".. nisam joj mogao pomoci.. smijeh... "PUSTI ME!!!!!".. i ja sam ga pustio.
- To je sve cega se sjecam. Ostalo je ispricao konobar iz birca u kinu Europa.
*Njih dvojca su cipelarili decka, dok je treci samarao curu. Cura je pala na pod i ovaj ju je poceo cipelarit. Ja sam istrcao van na terasu i tu stao. Decko se poceo dizat sa poda i smijao se.. Njih dvojca su se odmakli od njega, a on se samo histericno smijao i dizao. Ustuknuli su korak dva i zbunjeno se pogledavali. Decko se polako prestao smijat. Ja sam samo stajao na terasi i nisam mogao vjerovat. Rekao je "Kriva osoba momci.. Kriva osoba" Nije to sto je rekao, nego kako je rekao.. Puno mrznje, snage.. Istegnuo je vratom i poceo se ponovo smijati.. Jedan od njih je zamahnuo prema njemu i cuo se samo zvuk pucanja kosti kada mu je lik okrenuo ruku u laktu. Sa desnom ga je ulovio za zglob, a s lijevom, otvorenim dlanom udario u lakat. Pustio ga je u stranu a ovaj je samo pao na pod, bez zvuka, bez icega. Drugog pogodio sakom u glavu, primio za kosu i nasadio na koljeno.. Nos se rasprsnuo. Poceo je vristat i plakat. A lik se samo okrenuo prema trecem koji je izbezumljeno stajao nad curom. Pogodio ga nogom u jaja. Ovaj se samo skvrcio na pod. Decko se kleknuo pored njega, primio za glavu i samo nastavio udarat. Ja sam samo stajao i nisam mogao vjerovati da se on cijelo vrijeme smije.. Sa polomljenom arkadom, nakon cipelarke.. on se smije,.. Dotrcali su policajci iz Gunduliceve, vidjeli ga i poceli skidat s decka, na sto je ovaj pogodio policajca i nogom zamahnuo ponovo na lika na podu. Policija ga prebila pendrecima i vezala. Dosla je i hitna, a on se i dalje potiho smijao....
-Probudio sam se u bolnici.. Nedugo zatim usla je i sestra, provjerila vezove i pozvala doktora. Ja sam samo zbunjeno gledao i nisam nista shvacao. Izasla je van i dosao je doktor s policajcem. Reko drot da mu treba izjava. Ja sam mu ispricao cega sam se sjecao, do onog dijela kada sam lezao na podu. Drot mi je procitao izjavu od konobara, a ja sam se nasmijao i pitao policajca "O cem ti pricas?? Kog jebes tu?" .. A onda mi je kroz glavu projurilo.."Pusti me!".. i cuo sam smijeh kako se stisava i stapa u zamor bolnickih hodnika... Kako sam ostao jos neko vrijeme u bolnici, da budem tocan 3 mjeseca.. razgovarali smo.. Rekao je da se zove Salvatore.. i da je on moj prijatelj... i da ce uvijek biti tu.. Moj.. Salvatore..
Nakon 3 mjeseca pustili su me van.. nitko nije znao za njega, da postoji, osim mene..
-Salvatore je tu.. _Nakon mnogo godina sto se nismo vidjeli.. ponovo je tu.. vidim ga svako jutro u ogledalu kako se smijesi.. cujem ga kad sam sam.. kako se smij.. i sapuce.. " Pusti me brate.., da se zabavimo.."....

Odlična priča :-)).

prica je intersantna ...samo ...

janica.. samo sto?

samo sto?
nekako mislim o tvojoj prici puno...