ŠTILE

Opet sam doživjela jedno spoznajno pijanstvo… takva obično uvijek doživim na nekim feštama i privatnim partijima gdje se mogu maknut na neku osamicu i brijat svoj film… tako nešto sam jučer proživjela. Sjedila sam s bocom pored mora i gledala zvijezde. I bilo mi je super. Zapravo mislim da je čovjek u duši samotnjak pustinjak… volim imat koji trenutak samo svog pijanstva jer cuga me uvijek dovede do neke nove spoznaje… 
Pogled mi je pao ne neku motorčinu parkanu na plaži, a ja se sjetila jednog dragog bajkera. Koji mi je pred nekoliko godina ostavio nadu da možda nisu baš svi dečki smradovi! Ili to samo on nije bio…? Sad se čujemo kad počinjem gubiti vjeru u muški rod… jer mi je uvijek vrati! Šteta što više nije tu… odselio je i ne namjerava se vratit. Fak! Svi dobri ljudi su daleko… no eto ja sam se malo u tom svom osamljivanju raspekmezila i poslala mu porukicu, onako „mudro“ pijana… nisam dobila odgovor! A uvijek odgovori.. kako ne spremam poslane poruke ne znam jesam li je poslala uopće, ja brijem da jesam, ali se nadam da nisam! Nikako da naučim mobitel ostaviti doma kad idem van… uvijek dođem u napast napraviti nešto glupo. NE PIŠI DOK PIJEŠ!
            Onda sam se dohvatila jedne trebe i pokušala je napit nebili izvukla neke meni bitne informacije.. držala sam se one latinske: in vino veritas. Ali sam na kraju curu tolko prepila pa sam umjesto informacija dobila rigotinu! A ni ja nisam bolje prošla… zadnje čega se sjećam je loše smotana pljuga bez filtera sa jednako lošim sadržajem unutra… i onda… BLEKAUT!
            Probudila sam se ujutro… ne znam gdje sam.. pogledam strop onda panično pogledam pored sebe… ajd hvala Bogu nema nikog, jedna katastrofa manje. Dignem se… sve je na svom mjestu… obavim svoj ritual „nedjeljom u 9“… ko urica sam kad treba popit tri čaše vode i vratim se u krevet u nadi da će me probudit neka poznata faca. Onda mi je prokljuvilo da je sve to dio plana… Pa ja sam kod frendice na Krku!
 

to se zove BLEETOUT! bleji dok ne problejis!