izlijev

ovih dana sam u dubrovniku upoznao zanimljivog lika. drugačiji soj ljudi nije možda najtočniji opis, ali neka za sad bude dovoljan. australac rodom koji sad živi u španjolskoj, točnije, u granadi, i to u spilji - ni manje ni više. međutim, to nije spilja u uobičajenom smislu, već nešto ogromno, s hrpom prostorija. i totalno sređeno. dakle, neka vrsta skvota, razvijenog skvota sa svojom vlastitom infrastrukturom. čak postoji lik koji je kao neki vlasnik toga. kad netko novi dođe uzme mu 50 eura, i onda novi može ostati, koliko god hoće. taj vlasnik je neki cigan, vječno pijan i poptuno razbijen od padanja. poput tog australca s kojim sam razgovarao i koji svira na ulici, tamo su uglavnom glazbenci, slikari, ukratko, umjetnici i sl. kaže mi tip da onaj ko dođe tamo to sve kao samo vidjeti, više ne želi otići. jednostavno ostaje tamo. mislim da ne moram spomenuti da rade tulume all the time, da nikome ne trebaju pare itd. - čak i nemaju struje! imaju svoju kanalizaciju, vrtove itd., dok struju uvode samo kad rade neku manifestaciju poput neke svirke ili tuluma. preko puta ulaza u te spilje je dolina u kojoj teče nekakva rijeka, a iza rijeke jedno drugo brdo (jer su i te spilje na brdu) na kojem stoji nekakva golema palača iz srednjeg vijeka i koju za čudo nisu niti dotakli ratovi s maurima. znači, ujutro kad se budiš u tim spiljskim prostorijama i odeš van pred ulaz, pogled ti puca direktno preko te rijeke na onu palaču. čudno je pri tome svemu, iako u spiljama živi preko 200 ljudi (nekad manje nekad više), nitko još nije napravio neku reportažu, dokumentarac, štoviše, taj jamie s kojim sam razgovaro, reko mi je da je tražio ni sam ne zna koliko dugo po netu, i nije našo niti jedan tekst o tome svemu! naravno, s jedne strane i bolje jer ljudi koji tamo žive nikako ne bi željeli privući kojekakve seronje. ali s druge strane, kad smo na kiosku i kad prečitavamo naslove na magazinima, nije li apsurdno da se stalno vrte samo jedni te isti naslovi oko nekakvih zvijezda ili preparata za njegu lica, dok nešto poput ovoga ama baš nigdje nema? naslovi poput "budi drugačiji" ili "budi svoj" tu padaju ne samo u vodu, već se potapaju do samog dna - i to na najdubljem mjestu. tu se samo od sebe nameće pitanje "što uistinu znači biti drugačiji?" nositi piercinge dok i dalje daješ pare jednim te istim likovima a po kojima kao pljuješ? izbjegavajući "šminkerska", visoko profitna mjesta dok opet na kraju ništa bitno nisi promijenio? smijemo se serijama koje promoviraju američki stil života, ali koliko samo uistinu drugačiji? i mi - većina - prije ili kasnije otplaćujemo kredite, cijele hrpe računa za stvari koje nam ustvari niti ne trebaju, mnogi od nas na ovaj ili onaj način trčimo za društvenim priznanjem, samo to ne činimo uvijek pomoću novca. da li bi bili ovoliko maštoviti kad bismo bili bez struje... pa recimo tjedan dana?
mogu komotno reći da već dugo moje oči nisu vidjele sliku pred sobom na tako svjež način. veličina naše kulture se pokazuje kad, poput mene, nakon hrpe km dođeš na udaljenost od 60 km od kuće, kažeš kondukteru na ljudski način da ti nedostaje - 5 kn! - za put do doma a ovaj te hladno izbaci na prvoj stanici, baš ko da si zadnje smeće. kod nas na zapadu je uvijek sve samo kupljeno, nikad ništa poklonjeno. i onda mislimo, ne samo da nigdje na svijetu nekakvog drugačijeg sistema nema, već vjerujemo da jedan drugačiji sistem nije niti moguć. to je doseg našeg duha, zavezanog lancima jedne potpuno iskrivljene i stoga izopačene slike svijeta.

..ma sve pet, ali život je prekratak za istraživanje lošeg u svijetu, kraj toliko neistraženog dobra, a vrijeme leti.. :)

pa o tome se i radi: mi baš i nemamo priliku istražiti dobre stvari, jer nam pune glavu samo s lošim.

a jesi li ti kad kome poklonio 5 kuna?

..ma kajgod, ugasi televizor, život je lijep.. :))

...ne muljaj ti nama,robi...reci da trebaš 50 EUR-a i bok...tek toliko da razbijem ovaj monolog

parvati, a ti nisi?

trebam ja i više hehe...

..ako te zanimaju ciganske spilje u granadi piši na grebivjetar@t-com.hr

časopis di možeš čitat takve reportaže je francuski newlook, nešto kao playboy ali i sa reportažama tog tipa. tamo sam čitala i o liku koji radi u cirkusu (il je radio) a sad živi sa ženom u kućici koja je na sajli razapetoj nad klancem, pa klošarima u newyorku što žive u kanalizaciji i roštiljaju štakore itd ...

nije jedino rješenje pobić u pećinu i tamo uživat. i u ovon šugavon okruženju ima stvari koje vesele. mislin ta pećina zvuči super za život nekih misec-dva dana, ali cili život u njoj...ne znan, meni pari ka bijeg od odgovornosti. možda grišin, ali meni tako pari.

ne trebaš ići u španjolsku špilju da budeš slobodan i kreativan

www.newlook.fr - Le portail de l'extrême
Au menu, l'intégralité du mag (sexy, déjanté, extrême...)

strocker, i meni tako pari.. na komune

ma ne mora bit komuna, nego šta ja znan. doleti neki problem u životu i sad imaš više solucija. rješit to vlastitin snagama, rješit to uz pomoć bližnjih, počet pit, počet se drogirat, odjebat problem i otić u pećinu, i slično. I to sa pećinon mi se čini ka najlakše rješenje problema. ne znan, ne privlači me to. meni je lipo i ovako. a pećinu posjetit i vratit se doma.

..tulumi ol d tajm- struja ol d tajm....i net... :))

jebala te pećina u španjolskoj...imaš po velebitu i gorskom kotaru hrpu planinarskih skloništa, s madracima, bunarom, šparetom na drva...pa evo odi i probaj...možda ti se svidi i ostaneš...a možda se i vratiš...al se brate barem odmoriš pošteno od svega

...ma di to???....kaži, kaži, kažiiiii....