KAO ZLATNIK :))))
Samo jednim dijelom tijela izađoh jutros na svjetlo ovog dana rane jeseni. Ostali dijelovi su još uvijek sakriveni noćnom tamom. Ne bih odvojila nepotrebno tkivo i prostrla ga poput bijelog stolnjaka, već uzalud u mutnom umu tražim pravu riječ, ali mi izmiče i odlazi u jutarnju maglu. S radija u autu plove neke stare pjesme i vraćaju tvoje oči u koridor sadašnjeg trenutka. Kao zlatnik na dlanu ubija me sjaj tog plavog leda i ne mogu se ne zapitati, jesam li te ikada prestala voljeti?! Otvaram dlan i vidim neke razlomljene linije, čije puteve ne poznam niti me to zanima. Kad mi je teško u duši, uvijek se sklonim u zavjetrinu tvojih plavih očiju i tamo pronalazim svoj duševni mir. Smisao svega je što znam, da ću te voljeti dok sam živa, iako kroz moj život prolaze ostali muškarci i ne ostavljaju baš onako trajne tragove, kao što je tvoj – kao zlatnik na dlanu čiji sjaj ubija svaki puta kad se sjetim tvog imena.
14.09.2006. u 18:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Prijavi nepoćudan blog!
Autor: florentino | 14.09.2006. u 21:10 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:44 | opcije