pjesmuljci

...tim je riječima završio razgovor s mojim nekadašnjim prijateljen,drugom na pljugi i balaševiću u mračno doba mog života,kada sam,usput budi rečeno,crnčila u kafani,gdje smo se i upoznali...da ,da,...zvao me bosanac...bolna točka...volim popričat s njim unatoč problemima koje sam svojedobno imala,jer je njegova žena mislila da sam mu ljubavnica ili ne znam ti ni ja šta...svaki put kad se ono sašije do jaja,nazove me i onda taj drugi lik progovara iz njega..taj lik koji je inače zatomljen..taj kojem sam draga..taj koji mi viče..ajmooo na pppp :))))eh..kaže on...nadam se da se ne ljutiš što sam te nazvao..ali eto samo da znaš da te se sjetim...
iako ikad među nama nije bilo ničega konkretnog,ta napetost se osjetila u zraku a znali smo oboje da to više neće biti to pa nismo nikada ni pokušali...a bilo nam je tako liepo skupa ...eh..