numbness
Što sve učini kroz dan da otupi
ne treba ni skupe opijate
ni cigarete
niti neki poseban razlog...
Dovoljno je da pusti dan da ju uzme...jutrom čim zatreperi vjeđama njemu već sline cure niz dlakavu njušku...dok se kidaju tamne koprene sna i svijest se bori za prevlast sa posljednjim vitezom Avalona gladna zvijer već joj glođe kosti na nogama
proždrljivo kida i guta
kao žrvanj
kao bačena u žrvanj kroz dan samo da ne misli na razlog
A mislila je da nema toga više u sebi...ni tog mučitelja
ni duha
ni strasti
da je to anestezirala trajno
amputirala
dan za danom bila je sigurna da je to dovoljno...
kao kad netko uvijek ulazi na pogrešna vrata
Testirala je i duboke poglede
i alkohol
i gitare
ne osjeća ništa
nemaju šanse
ne upada više u vješte zamke
ni sunca ni mjeseca... Dan je vodi kao brza rijeka
bez petlji...uvijek ista predvidljiva ruta do zadnje hrskave kosti
je smrvi
nevino jutro snenom je rukom budi a divlja, gladna zvijer već ćuli uši
željna svježe krvi
godinu za godinom...
Dođi...čekala sam te dugo
Ne, ipak nemoj...dugo nije dovoljno
18.09.2006. u 13:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ovo je legendarno.Draga, ti si zakon.Da te ne volim sada bih se u tebe zaljubila i zapivala bih ti pismu pod prozorima :))
Ova poetska slika dana koju je uzima nemilosrdno mi se jako jako sviđa,a i krvavi stil koji lagano provlačiš kroz redove.cmok draga :))
Autor: MargaritaLewtonn | 19.09.2006. u 21:53 | opcije
Najdraza ti sve primjetis...veliki zagrljaj :)
Autor: iceport | 27.09.2006. u 20:14 | opcije
Sve pa i više ;) ljubim te mila.
Autor: NarcissaPhilip | 30.09.2006. u 16:29 | opcije