Eto

MALI je medo razljutio mamu medvjedicu i ona ga je istjerala iz brloga. Išao medo tužan šumom, išao i brundao si u bradu, a kad se umorio neveselo je sjeo na stari panj. Zapuhnuo vjetrić i stao plesati oko njega. - Što si se pokunjio, medvjediću? - upitao vjetrić brundavca, igrajući se njegovom svilenom dlakom. - Nitko me ne vo-o-o-li-zacvilio je medo, okrećući glavu od nasrtljivog povjetarca. Evo, ni ti me ne voliš, kad mi ne daš mira! - A zašto da te volim?- čudio se vjetrić. Nikakvo mi dobro nisi učinio - reče, puhne medi u obraze i odleti dalje. A medo ostao još tužniji. Prolazio onuda mrav, vidio žalosnog medvjedića i upitao ga: - Zašto si tužan, medvjediću? - Nitko me ne voli - zajeca medo, a sitne mu se oči napune suzama. - Ja te volim - rekao je mrav. - A zašto?- zinuo je medo i šapicom obrisao suzu. - Nisi mi zgazio mravinjak jučer kad si plesao svoj medvjeđi ples - odgovori mrav i ode po šumskom puteljku. A medo ostane uzdišući dalje. Na nedaleku granu sjela grmuša. Cvrkutala je nešto i ugledala medvjedića koji je spustio glavicu i šmrcao, šmrcao…. - Zašto si tužan medvjediću? - upita ga ptičica. - Tužan sam, jer me samo mrav voli - odgovori medo. - Pa i ja te volim! - zacvrkuće grmuša. - Kako to? - živne medo, znatiželjno gledajući u nju. - Jučer si tresao stablo i nisi stresao moje gnijezdo u kojem su jaja! - reče ptica, pa odleti. Medo šapicom obriše i drugu suzu. Očice su mu sada bile malo sjajnije, ali je i dalje bio tužan. Iz skrivene dublje u dnu starog hrasta proviri mladi puh. Ugleda medvjedića i zapita: - Hoćeš li se igrati sa mnom? - Neću! - reče medvjedić - vidiš da sam žalostan. - A zašto si žalostan? - Nitko me ne voli - šmrcne medo, ali se brzo ispravi - vole me samo mrav i ptičica… - Pa i ja te volim! - kaže mali puh i iziđe iz skrovišta. - A zašto? - začudi se medo, a očice mu jače zasjaše. - Jučer nisi na krčevini pojeo sve jagode. I meni si ostavio malo - odgovori puh i začas nestane u zelenim granama. A medo je i dalje sjedio na panju, lupkao nožicama i trljao šapicom nosić. Na trenutak je zadrijemao, a kad je otvorio oči pred njim je stajala mama medvjedica. Tuga ode kao rukom odnesena. Dok se stiskao uz mamino meko krzno, tiho je pitao: - Zar me ti voliš, mama? - Kakvo pitanje! - pljesnula je šapama medvjedica - pa jasno da te volim - reče, privijajući čvršće svog malog sina. Kao dvije zvjezdice sjale su sada medine oči. - A zašto me voliš? - pitao je bez daha. - Zašto? - čudila se medvjedica - pa volim te, jer te volim… Medvjedić, još malo prije tako tužan, sretno je mislio: JEDINO ME MOJA MAMA VOLI SAMO ZATO- JER ME VOLI!
Anđelka Martić

pojma nemam zasto sam sve ovo procitao

Jedina iskrena ljubav.... :)))))))

bezuvjetna :))

da,to je mama:)

mene nekidan nazvalo mrziteljem zena kad sam trazio ravnopravnost spolova.
pa eto zenska prica.

rasplakao si me :((