I što sad?
Inače ne gledam latinicu.Stvarno inače ne gledam latinicu.I volio bi da juče nisam gledao.Onda ne bih ovo pisao.Al eto.Jedno stručno mišljenje.Čovjeka koji je preko nekoliko godina u braku. Kakav god on bio.I vidio sam u toj latinici tipične hrvatske probleme.Da o braku pričaju ljudi koji nisu u njemu.I to samo žene.One koje neznam, žive sa dva čovjeka i dobre su s svekrvama.To je valjda ok.A kad bi ja tako živio to bi , čini mi se bilo i protuzakonito.Kolko god ja bio dobar sa punicama.Hvala bogu pa sam croata vulgaris pa me ne proganjaju novinari.Imam svoga mira.Pa mogu na miru razmišljati.I reći vam , hrvatski puče da onaj ili ona prava uglavnom ne postoji.I da treba bit zadovoljan s prvim zamjenskim.Neka i kopa nos ili neka i loše kuha.Brak je brdo kompromisa i tko to zna dugo je u njemu.Tko nezna taj se rastane.A tko traži pravog ili pravu nikad se ne uda ili oženi.Kao Mirna Berend.
23.12.2003. u 7:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ovim putem se ispričavam ženskoj populaciji i obećajem da ću se ofarbat u plavo.Tema je bila udaja(pisalo velikim crvenim slovima)a ne brak.A meni je to skoro ista stvar.
Autor: jawa | 23.12.2003. u 7:54 | opcije
Ti si super-izgleda realka totalna, a ja sam ti mala curica koja nema poima o životu a kamoli o braku i zajedničkom životu. tražim valjda ideal a toga nema-a drugačije ne mogu biti s nikim u nekom zjaedništvu jer ne funkcioniram-i to ti je život ima nas svakavih. Ne mogu smisliti ljude koji su u braku a varaju se sa strane. I eto ti onda skoro ko Mirna Berend-ima li ljubavi na ovom svijetu?
Autor: lopoc | 12.03.2004. u 16:51 | opcije