brlog

ti si tako nemoguca.. vrisak i plakanje hladi moju dusu.. ne zelim cuti od tebe kako si ostavljenja svaki put kad si se probudila i plakala.. to nije laz, ucinila si to sama sebi.. ne izgledaj sada iznenadjeno, morala si to znati cijelo vrijeme..
nista nije lako, nista nije tesko kada izgubis svoj um.. s tobom je sve nepostojano.. ne pricaj mi o svojim brigama jer ja sam bolestan, ostavljam te na slijepo.. sada je doslo vrijeme napustanja ove ljubavi koja te isusila.. nema potrebe za raspravom oko toga jer znas da za to razloga nema..
nikada ti nisam rekao da ce ova ljubav trajati zauvijek.. ne mozes me imati za zauvijek, shvati to vec jednom..
dok budes citala ovo pismo bebo ja cu vec biti daleko.. daleko od tebe..

jel se to pjeva...

ako ti je gust mozes i pjevati.. :)) vauuu

Lijepo pismo...iskreno

moglo je biti i iskrenije a s time i bolnije.. ovo je cenzurirana verzija.. ;) vauuu

Vjerujem da je...život piše priče...svakakve

svaka cast... treba to znati i moci reci...