DayWalker

Dobil sam danas čestitku od frenda iz srednje škole. Nismo se ni vidli ni čuli skoro 15 god. On živi u Americi. Nisam nikad, moram priznat, ni pokušal saznat kaj je s njim, di je, javit mu se na bilo koji način.
"Bok debeli.
Jebate, prošlo je trinajst let kak smo se vidli zadnji put. Kak vreme leti. Već imam decu. Da vidiš kak su velki. Sjetil sam te se prije pol godine, bil sam u jednom pubu i vidim jednu maličku, ista Marija. Sjećaš se Marije? Obadva smo bili zatelebani u nju. Hehe. Al ipak sam je ja otfural. Sjetil sam se onda tebe i kak smo bili dobri frendovi tolke godine, kak mi nisi zameril kaj sam prohodal s njom i kak smo dijelili lovu za gablec, kak sam ja zval tvoju staru "mama" i ti moju. Bila su to lepa vremena. A sad nas je život otfural u nekim drugim smjerovima. Kaj sam ti zapravo htel reć. Fali mi tvoje društvo. Fale mi i dečki. Beli, Joža, Pilac, Foka, Mario. Bili smo dobra ekipa. Ja dolazim u Hrvatsku oko Uskrsa. Moramo se vidit i zapit se kak ima biti. Može?
Božić se bliži i nemaš pojma kak me nekad opere bedara za svim onim frendovima s kojima sam slavil neke bivše Božiće. Mislim, imam obitelj i prekrasno mi je u životu, al, buraz, daleko je Amerika. Moramo se vidit.
Tebi i tvojima svako dobro za Božić. Sjeti me se koji put.
Željko
Dobil sam ove godine već par poklona za Božić, još bu ih dosta. Al ova čestitka mi je najljepši poklon. Dragi frend se javil. Ima nekaj u tome kad skužiš da si u ljudima ostavil neki trag. Da te se rado sjećaju i da te vole. To vrijedi više od svih poklona ovog svijeta. A to smo nekak zaboravili. Lako je pružit ljubav ljudima koji su oko tebe svaki dan. I normalno je da su ti dragi i da ih voliš. A kolike smo ljude koje smo volili zaboravili? Zato kaj su negdje drugdje, manje ili više udaljeni.
Zaboravili smo zakaj slavimo dan kad ne radimo, kad ločemo i jedemo puricu. Iako nisam praktični vjernik i crkva me vidi uglavnom na vjenčanjima i misama zadušnicama, treba se sjetit tipa koji je umro na križu zbog naših grijeha. Di ćeš večeg frenda? Baš zato ne treba zaboravit svoje frendove, rodbinu i sve one kojima se nismo javili sto let, a sjetimo ih se često.
Tak si ja to nekak brijem. Hvala Žac kaj si me podsjetil na to. Sretan Ti Božić. A sretan Božić i Vama, moji virtualni prijatelji koji ste mi svaki dan tak blizu bez obzira koliko ste u stvari daleko.

Na ovo sam se ja raznjezila, da ne kazem rasplakala, a covjeka niti ne poznam! Definitivno prekrasan poklon, Day...ponekad zaboravimo kako dobre prijatelje imamo... :-)))

Imaš praf.. da se čovek zapita..jer nikad ne znaš kad buš još nekog videl il ne.. Sretni ti blagdani

i da... jebeš Ameriku.. :-)

uvijek te je lijepo citati, uvijek neka toplina oko srca... svako dobro ti zelim i sretan Bozic i sve ostale dane...

uvijek te je lijepo citati, uvijek neka toplina oko srca... svako dobro ti zelim i sretan Bozic i sve ostale dane...

svako dobro,day_!:-)

.. i lijepa ti misao ta.. kao uvijek... ja sam se ove godine javila nekim meni dragim ljudima s kojima sam izgubila kontakt.. naravno, svi su daleko.. i ne stignemo se javljati, ali ih se rado sjecam i barem za Bozic volim tako pokazati da su mi u mislima... Sretan Bozic i tebi DW... i puno mira i srece i smijeha... :))

Sanserif, tebi također sve najbolje i nadam se da buš mi i ti bila jamac u slijedećoj godini ;)

sve naj...stari...

Još puno ovakvih čestitki i sjećanja :-)). I tekstova :-)).

i od mene ti sve naj...želim ti ono kaj si si zamislil (u blogu od prije nekog vremena... ono negdje na kraju :)))))