STARCI SU PROLUPALI

Jučer je ulicom prošla vijest....Josip je mrtav,objesio se....brrrrrrrr,grozno....
Pokoj mu duši............
Sad me zanima vaše mišljenje......pokojnik je pio cijeli život,kažu enormne količine,negdje između dva pijanstav uspio je naći ženu,i napravit joj dvoje djece...
no nije uspio od nasljeđene štale napraviti stan,nije stigao zadržati nijedan posao............onda je došla bolest,prvo supruga(ne znam dijagnozu),pričali su da je u dvije godine izgubila dvadesetak kila,da joj je otpala skoro sva kosa...........no trgla se,otišla tamo od kuda je i došla,sa djecom ,nastavila radit i skrbit za djecu........polako se oporavila fizički,tko još pita za dušu...
On je u miru božjem nastavio piti.aa onda gangrena,ode noga.......prvo malo pa još malo............Svi su ga silno sažaljevali i platili mu tu i tamo koji špricer...............
Danas je pokopan...........jedan je njegov prijatelj u suzama konstantirao da ,za takav čin čovjek mora biti izuzetno hrabar........
Recite mi što je za vas hrabrost,dignut na sebe ruku,i ostavit probleme drugima,ili suočit se sa životom takvim kakav je,i nastavit živjet........

definitivno treba hrabrosti za dignuti ruku na sebe, ali hrabrosti od jedne sekunde... ali suočiti se sa životom, to je doživotna hrabrost....

sve je ružica tako lijepo rekla...

ja mislim da to ovisi o tome kolko si visok i jak... recimo, nije neka hrabrost ubit se ak si sitan i nejak, al šta ako si onak... mrcina od dva metra i 120 kila... aj ti digni ruku na takvog, eheheee... :/

ovaj beznadežan slučaj je ipak dokaz hrabrosti, nije rastočenom mozgu bilo lako donijeti ovu odluku... inače, kako veli WR..

Najlakse je uzeti bocu, a djecu i brigu oko obitelji ostaviti drugom. Kakva hrabrost, to je sranje na kubik.

Da je iti malo bio hrabar kao covjek, bacija bi bocu i pomogao toj svojoj obitelji, uspostavio zivot i pruzio im bolje sutra.

Pokoj mu vjecni, ali covjek je kukavica jer se ne zna suociti sa stvarnoscu!

Amen!

Nije lijepo govoriti loše o onima kojih više nema. Bilo je kako je bilo i nema ga više. Priče o tome, što bi bilo kad bi bilo ne mjenjaju ništa, obično naklapanje. Ostadoše živi poučeni prošlošću pa nek sami odluče kako će dalje i bez bacanja blata na pokojnika.

Najuzvišeniji čin hrabrosti je,naravno,suočiti se sa životom i živjeti ga onakvog,kakav ti jest.Sve ostalo,nije puki sticaj okolnosti,već niz pogrešno donesenih odluka,koje osobu odvedu(ako ne mućne glavom i ne shvati na vrijeme) u sasvim pogrešnom pravcu.

samo kukavice bježe od života...

Hrabrost. Još ju skupljam.