brlog

dosao sam znatizeljno blizu kraja, dolje.. ponad moje nistavne jame..
porazen, prepustio sam se i prisao blize.. mogao bih pronaci utjehu ovdje.. mogao bih pronaci mir unutar te praznine.. kako jadno.. ali ona me doziva..
i u mojem najcrnijem trenutku, fetalnom i placnom.. mjesec mi je povjerio tajnu.. moj povjerenik.. ''ma koliko sam potpun i sjajan, ova svjetlost nije moja.. tisuce svjetlosti se reflektiraju preko mene.. sam izvor je sjajan i beskrajan.. izvor ozivljava beznadne.. bez njega mi smo bezivotni sateliti koji bezciljno lutaju''
i sada sam shvatio bez i jedne sumnje da ne zelim biti dolje ublazavati svoj narcizam.. moram razapeti ego prije nego sto je prekasno.. molim se da me svjetlost podigne prije nego isceznem..
pa zato razapni ego prije nego je prekasno.. ostavi iza sebe ovo mjesto koje je tako negativno, slijepo i cinicno.. i tada ces shvatiti da smo svi mi jedan um. um koji je sposoban izvrsiti sve sto si uvjeri i predoci..
samo dopusti svjetlosti da te dotakne i napuni rijecima.. pusti rijeci neka prodju kroz tebe.. neka izvuku van nasu nadu i razum..

samo daj

nikada pa ni onda.. vauuuu