SVETI GRAL

Sunce
 
Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina
Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko

Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stize do njene utrobe i njenog srca

Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdize se kao tica krilima iznad same tame

I obasja sve staze sva raskrsca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i nase lice
Zagrlismo se tada kao da smo cekali samo na to

Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili

Nije navracalo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta
Mlado sunce se nenadno iskrade od nas

Kuda je otislo kako to i zasto
to sam dobri Bog sada moze da zna

I mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost
(kako je bilo doslo tako bi bilo i proslo)
da se vascijelim svojim bicem ne grijemo jos
Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova