Nit vječnosti na ludom papiru
Prosula se Ljubav
sretna i žuta
po crvenom Božiću.
Danas je ovdje
koliko jučer i sutra.
Soba puna žutog sunca
na žutoj posteljini
podstanar trenutka duše
žuti smijeh postade.
Sin Afrodite i Hermesa
hodao je kroz moj san
A Ti si me čuvao u zagrljaju
muški čvrstom
kože nevino bebino nježne i mirisne
dok su se oči punile
sjajem
čarolije
koja u njima šuti.
Autor : JA
26.12.2003. u 19:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Hej, imam i ja žutu posteljinu...:)
Autor: Samohodec | 26.12.2003. u 20:32 | opcije
:)))
Autor: TajnaZg | 26.12.2003. u 23:11 | opcije
prekrasno
Autor: VandaVampirica | 27.12.2003. u 0:49 | opcije
zasto ne postavis svoju divnu poeziju na www.tajnaveza.com
Autor: desertrose | 27.12.2003. u 1:46 | opcije