Nexus33

Zaljubiš se kao malo dijete ili si blizu tome... uhvate te oni 'leptirići' i poželiš sa tom osobom započeti nešto, nešto više, od pukih izlazaka, "prijatelja", fuckbuddy-ja (čitaj jebacha) i preživljavanja iz dana u dan... kako ćeš znati jesi li na gubitku kad je ta druga osoba u pitanju i koji je tvoj (naš) životni odabir? Koliko je doista poznaješ i je li to doista ona za koju se predstavlja ili vidiš samo ono što ti je servirano...  možeš li doista biti siguran ako već imaš neku školu. Prošlost se pamti ali se treba ostaviti po strani, jednom zauvijek, inače opterećuje. Ostaje ti intuicija, čista sreća, vjerojatnost dobra i događaj trenutka ili vjerovanje u višu silu koja postoji i može uplesti prste. Jamstva nema...

hmm, jab onako pametno, reko da nikad ne mozes bit siguran dok ne pocnete zivit zajedno, tek tada vidis kakva je osoba zapravo...

krivo...tek kada prekinete,shvatiš da si bio sa strancem...ali..koja ti je poanta...kupi novo auto i nitko ti ne garantira da neće sutra crknit...bilo bi užasno da je obrnuto..

ne ,jamstva nema...kad konačno upoznaš,onda ti obično već bude i kasno....brak,djeca,blabalalaababl

Najbolje rjesenje je vremeplov i 2 bureka za u toku voznje

biti siguran je lijepa želja, ali nitko nam nikada ništa ne može zagarantirati, hm, ok, letirići prođu, pa si svjesniji, a ostalo onda više nije sreća već radost bivanja s nekim, mogućnost davanja i primanja, razumijevanja i poštovanja, povjerenja i iskrenosti,ona spoznaja da možeš unatoč svemu voljeti tu osobu jer te pokreće...hm,da,bitno je to pokretanja :) da jako :)))

Lako je prepoznati, kada ne tako lako, uspiješ odvojiti, um-razum od srca! Kažu, da je unutarnji glas ili intuicija nepogriješiva! Ja je slušam, lakše i ljepše živim i doista je nepogriješiva!