smijeh...smijeh...smijeh

Sreca nije jednostavna stvar. Vrlo ju je tesko naci u nama samim,
a negdje drugdje ju je nemoguce naci.
CHAMFORT

kae chamfort?

Francuski pisac iz 18. stoljeca, poznat
po anegdotama. Ne sjecam se imena.

naravno da ne....kad je sreća u nama a ne negdje drugdje ili u nekome drugome...

Sreca je ono sto ti ne moze ispasti kroz probusene đepove

Schopenhauer je odprilike napisao slijedece: Bogatstvo ne moze uciniti
puno za nasu srecu, zbog toga ima previse bogatih ljudi koji se nesretno osjecaju. Cesto su bez objektivnih interesa, ne njeguju svoj duh. Odrzavanje velikog posjeda nosi sa sobom i stvara ne malo briga.
Unatoc toga tisuce i tisuce ljudi se daleko
vise trude da steknu bogatstvo, nego
da se brinu za svoj duhovni razvoj, iako
je sasvim sigurno da nas daleko vise cini sretnim ono sto jesmo, nego ono sto
imamo. Tako promatramo pojedice kako
kao mravi od jutra do veceri neumorno
pokusavaju umnoziti svoje imanje. Duh im
je prazan i za sve ostalo nepristupacan.
Na kraju svog zivota i to mozda, imaju relativno veliki posjed, ili hrpu novca.
Ostavljaju ih nasljednicima, da ih oni dalje razmnozavaju, ili trose.

Deda dobro prica ali ovo je materijalni svijet koji diktira materijalne uvjete a ostali su manjina,uglavnom zanemarena.Uvijek je postojala glad sitoga nasuprot sitosti gladnoga...uf koja dobra recenica ..i ja se iznenadih sada i zaboravih sto htjedoh napisat pa ...it's ok

Istina je da je ovo materijalni svijet,
ali je isto tako istina da ovo nije sretan svijet.

Svijet nije stvoren da bude sretan vec si svako treba stvoriti svoju komadic srece unutar njega

Upravo svi teze tome, ostvariti svoj
vlastiti komadic srece, ali je u njihovim rukama sve samo sredstvo za...
Posao je sredstvo da se zaradi novac;
druzenje da se stvaraju veze; da se imponira, i td. Skoro nista ne pruza neposredno zadovoljstvo, sve sluzi necem drugom. Ljudi neumorno zrtvuju
"DANAS" za nekakvo imaginarno "SUTRA".
Rezultat je maglovita slika...

Tako je.Zato postoje pjesme koje govore o tome da se zivi za danas,za trenutak,za moment i kak vec hoces i od tuda krenes dalje.A ovo drugo,moras prvo odraditi materijalno da bi egzistirao a ne vegetirao

Ali upravo pojmovi "egzistirati"; "vegetirati" su
vrlo relativni. Jedan se je bogatas u Berlinu
svojevremeno ubio, jer mu je ostalo
samo godisnje 50.000,- i bio je
uvjeren da s takvim iznosom ne moze
egzistirati. Zadovoljni smo, ako se nase
mogucnosti poklapaju sa nasim zeljama;
ako nasi zahtjevi nisu veci, nego dobra
koja nam stoje na raspolaganju, a to moze biti samo mjesto za spavanje i
tek toliko hrane da ne gladujemo.

Ljudi su izasli iz pecina i imaju vece potrebe.Tko je blesav da se zadovoljava sa elementarnom egzistencijom ako mu se nude prilike za zadovoljstvima svih oblika

Ne pada na plodno tlo, to sto zborim.
Sigurna sam, da Vas uglavnom nisu usrecile iskoristene, a jos manje neiskoristene prilike.

Puni smo zahtjeva, trazimo srecu i uzitak i nosimo u sebi ludu nadu da cemo
to i naci. Nazalost nas zgrabi sudbina
i shvatimo da su sreca i uzitak fata morgana, koje vidimo samo iz daljine.
Cim se priblize, nestanu i bol i nezadovoljstvo postanu
nasa stvranost. Ako smo pouku razumjeli,
onda cemo prestati juriti za srecom i uzitkom i koncentrirati se na to, da po
mogucnosti zatvorimo prilaz patnji i
nezadovoljstvu.
Najsigurnije sredstvo da ne postanemo
nesretni jeste, da ne tezimo postati
sretni.
Ovo nisu moje misli. Negdje sam ih
cula. Za mene su uvjerljive.

SVAKA STVAR NA OVOM SVIJETU IMA SVOJU CIJENU.
Za srecu posjedovanja materijalnih
zemaljskih dobara placamo borbom i strahom da ta materijalna dobra zadrzimo.
Za srecu u ljubavi placamo patnjom, sumnjom, razdvajanjem..
Za radost koju nam djeca pruzaju, placamo brigom za njih.

Ima vlasnika velikih bogatstva, koji bi
si cijelo vrijeme mogli priustiti putovanja oko svijeta, ali oni ne stignu
izaci u vlastiti vrt i odmarati se, a ako rijetko izadju, ponesu svoje brige
i u glavi stvaraju planove koji im na kraju mogu
doneti samo novac, ali ne i srecu.

Na kraju zemaljska bogastva nisu ono, sto o njima misli zavist. Pruzaju puno, puno manje,
nego sto nam je to izgledalo u nasim snovima i ceznji, dok ih nismo imali.
Sva materijalna dobra koja duze posjedujemo gube svoju carobnu moc.
Ovo mi je iz vlastitog iskustva vrlo blisko.
Nazalost su ta materijaln dobra kao morska slana voda. Ljudi su sve zedniji,
sto ju vise uzivaju.
I na kraju ni jedan materijalni posjed ne pruza sigurnost,
da ce ostati trajan. Naprotiv, pruza sudbini jos vise mogucnosti za udarce.

Zasto sam se tako raspisala? Ne smeta, ako
je netko prihvatio za sebe i jednu misao.
Laku noc svima.