Mi ne postojimo
Razmišljajući o sublimaciji svih životnih tragično odabranih motiva morala,etike i estetike kao takve,o sublimiranju,ono,svih općeljudskih promašaja u tim etikama i moralima kao takvima, i o toj ljudskoj slijepoj ulici u kojoj takve hipersenzibilirane kategorije različitih datosti unutrašnjih zrcala duše jednostavno, ono,kužite nemaju šanse, kak da velim, onda je to jedno dno, jedan kraj, rasap, rasulo, kraj tunela u kojem, razmete, svjetla nema,i taj je čovjek u ludilu, u svom vlastitom šupku,mislim, to je ono,kraj nema, ničeg više nema, kužite,mi ne postojimo,ono, nas nema, čovječe. Bergman, Tarkovski..ono..srpski crni val..pa vidi Triersa, Daldrija, naš svijet, totalni raspad sistema, ludilo , ništavilo,smrt, masturbacija, nož, pjena, tamjan.
29.12.2003. u 20:33 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
tebe je bogme nekaj fest strefilo kad si upao u takvo razmišljanje... aj ovo je vrijeme škorpiona koji nikad nisu down, pa ni sada :))) (jedino kaj prihvaćam je ludilo :)))
Autor: Tanja | 29.12.2003. u 21:57 | opcije
obala mora.... horizont u beskraju.... crveno nebo, ljubičasti oblaci.... mirisi... mir ::)))).... i baš me briga što ne postojim :::)))))
Autor: uranela | 29.12.2003. u 21:58 | opcije
uranela... more ni na slici ne vidim, nebo crno, vele jugo vani, a meni savršeno :))))
Autor: Tanja | 29.12.2003. u 22:08 | opcije
onda smo svi samo THE SHADOWS :)
Autor: shadow-of-soul | 29.12.2003. u 23:40 | opcije