Mi ne postojimo

Razmišljajući o sublimaciji svih životnih tragično odabranih motiva morala,etike i estetike kao takve,o sublimiranju,ono,svih općeljudskih promašaja u tim etikama i moralima kao takvima, i o toj ljudskoj slijepoj ulici u kojoj takve hipersenzibilirane kategorije različitih datosti unutrašnjih zrcala duše jednostavno, ono,kužite nemaju šanse, kak da velim, onda je to jedno dno, jedan kraj, rasap, rasulo, kraj tunela u kojem, razmete, svjetla nema,i taj je čovjek u ludilu, u svom vlastitom šupku,mislim, to je ono,kraj nema, ničeg više nema, kužite,mi ne postojimo,ono,  nas nema, čovječe. Bergman, Tarkovski..ono..srpski crni val..pa vidi Triersa, Daldrija, naš svijet, totalni raspad sistema, ludilo , ništavilo,smrt, masturbacija, nož, pjena, tamjan.
 

29.12.2003. u 20:33   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

tebe je bogme nekaj fest strefilo kad si upao u takvo razmišljanje... aj ovo je vrijeme škorpiona koji nikad nisu down, pa ni sada :))) (jedino kaj prihvaćam je ludilo :)))

Autor: Tanja   |   29.12.2003. u 21:57   |   opcije


obala mora.... horizont u beskraju.... crveno nebo, ljubičasti oblaci.... mirisi... mir ::)))).... i baš me briga što ne postojim :::)))))

Autor: uranela   |   29.12.2003. u 21:58   |   opcije


uranela... more ni na slici ne vidim, nebo crno, vele jugo vani, a meni savršeno :))))

Autor: Tanja   |   29.12.2003. u 22:08   |   opcije


onda smo svi samo THE SHADOWS :)

Autor: shadow-of-soul   |   29.12.2003. u 23:40   |   opcije


Dodaj komentar