...
često uzmem olovku,
otvorim neuglednu bilježnicu
u kojoj žive moje, nabacane misli...
neki crteži...
neke riječi...
ponekad samo tako gledam bjelinu ispred sebe...
prolazi vrijeme...
misli se guraju, istiskuju, svađaju, traže, ljube, nadaju, zanose...
ni jedna ne izlazi van...
to je tvoje vrijeme...
u kojem ja...
eto...bez osobitog razloga...
jurišam na vjetrenjače...
21.10.2006. u 12:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
da nisi vaga, ja bi bio tvoj Sancho Pansa
Autor: Igneos_Eructid | 21.10.2006. u 12:15 | opcije
ah, koliko se to meni puta desi...
gotovo svakodnevno...:))
Autor: diavoli | 21.10.2006. u 12:17 | opcije
postoji vrijeme kad misli i osjećaji zatvoreni u čahuri,čekaju pravi trenutak da kao prekrasni,šareni leptiri izađu na svjetlost..:)
Autor: Sparkling_Eye | 21.10.2006. u 21:25 | opcije
znam.. i čekam.. da bitka sa vjetrenjačama završi:)*
Autor: trollzgb | 22.10.2006. u 9:22 | opcije