odrazi...
ispred mene tvoj je odraz,
smiješi mi se, nešto veli,
čitajući s usana
čujem ono što mi srce želi...
pa zapjevam, duše pune...
iz grudi bi iskočit htjelo,
i uzvraćam... svoje snove
izgovaram jasno, smjelo....
ogledala tu je mnogo...
i dok tebe dišem, čeznem...
spoznah, stari je to trik...
osmijeh, riječi...nisu moji...
ispred tebe neki drugi lik...
22.10.2006. u 15:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar