diavoli ...

nije samoća što me plaši, već samo praznina koju nalazim u meni.
jedan tunel pun neizvjesnosti, dvojbi o onim neodređenim mračnim glasovima noseći me daleko od svega što sam jednom smatrao ispravnim.
sjećam se trenutaka ljubavi, njenih magija euforičnih.
zadržavam dah za osijetiti miris. vidim boje.
jedna suza klizne i san se razbije.
vrijeme je da ponovno uzmem moj nepoznat put u tunelu gdje se upravo nalazim , jer inače neću pronaći izlaz, slušajući što svijet želi.
odustat ću živjeti sa fantazijom jednog djeteta, što zna davati iluzije moguće.
kao jedan čarobnjak, pričat će mi o jednoj novoj nadi  što se zove san...

praznina...nada...san...

sun. u snovima možeš sve...:))

snovi, snovi, znaju biti predivni :))

i nevini... bez osjećaja krivnje..:))

uvijek :))

evo zašto smo ostavili nadu ... sada mi je drago ... :))

dijj. lijepo je i poželjno je nadati se... ali san.. u snu ćeš doživjeti ono što u stvarnom životu nikad nećeš...:)))

ne slažem se ... ja nisam san a mene ... doživljavaš ... :))

kad su snovi lijepi,dozvoli im nakon buđenja da ti uljepšaju dan..

i sanjam dijj..:))

:))))

snovi znaju biti prekrasni...opet, gdje se može stići ako se potpuno preselimo u snove?..lijepo, diavoli.. :))