savjest poete...
da sam kojim slučajem poeta 18-og stoljeća, pisao bih poezije tog vremena.
vidio bih boeme u bulevarima omiljenim.
probao bih pelinkovac, putujući po raju paklenom ulicama glumaca .
utisnuo bih riječ u imenu šeherezade, predstavio bih fascinantnu genialnost kreatora svijetskih kazališta.
da sam kojim slučajem poeta 18-og stoljeća, povjerio bih bogu strašne ljubavi moga života, grčeve žestoke moga srca, radost neizmjernu mojih snova.
volio bih ljepotu i prolaznost, tražeći taštinu između tisuću i dvije poze...
...ali između narcisa i zavijese izgubio bih dušu.
da kojim slučajem nisam poeta 18-og stoljeća, slušao bih njen glas u mraku jedne stijene.
molio bih anđele... sve dok tog dana nebih bio dostojan njene svijetlosti...
30.10.2006. u 20:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
a da si poeta 17-og stoljeća?
Autor: odoakar25 | 30.10.2006. u 20:54 | opcije
izgubio bi dušu? kao dorian grey? :)) ma ne bi.... :))
Autor: troubled | 30.10.2006. u 21:06 | opcije
i nebi bio poeta....
Autor: diavoli | 30.10.2006. u 21:10 | opcije
a kaj bi onda mi ... bez tebe ... :)
Autor: Dijjana | 30.10.2006. u 21:56 | opcije
našli bi drugog.. boljeg..:))
Autor: diavoli | 30.10.2006. u 22:08 | opcije
ne mili ..... svatko od nas je neponovljiv , jedinstven, nezamjenjiv ... a ti si ... naš diavoli ... jedan jedini ... :))
Autor: Dijjana | 30.10.2006. u 22:37 | opcije
hvala dijj..:)) nemoj previše uobrazit ću se...
Autor: diavoli | 30.10.2006. u 22:42 | opcije