Dnevnik jedne tračerice

Simba skakuće ekranom, kako su ga ostavili…. Nisu još ni do Slovenije došli, a ja sam tako tužna…. Stalno ih čujem…. Mislim kako im treba ovo, treba im ono, a mene nema…. Svekrva ih ne zna i ne voli ih baš…. Da li će ujutro Saša popiti svoj kakao? Tena voli da joj se razreže kruh na sitne komade…. Sutra će prvi put stati na skije…. Hoće li netko biti uz nju? Hoće li ju prihvatiti, pomoći joj? Saša se boji mraka, da li će mu ostaviti svjetlo? Ako se popiški u krevet, da li će vikati na njega? Znam ja svog muža kad je nervozan, zaboravi da njima treba samo nježna riječ i puno ljubavi…. Hoće li ih obući pravilno? Saša je zimogrozan, posebno kad je umoran…. Tena ne voli da joj se u štramplice stavi potkošulja….
Hakuna Matata…. Pjeva Simba, kao da mi se ruga…. Baš bi bilo lijepo biti bez briga…. Kad ti svijet okrene leđa, okreni i ti njemu…. Filozofija bez felera? Jesam li trebala i ja? Jesam li trebala reći baš me briga, ionako tu još radim 14 dana, idem bez obzira na Vaš NE? Tisuću puta sam prošla to pitanje i opet ne znam…. Znam da mi ništa ne može, znam da sam mogla jednostavno otići, bez obzira na otkazni rok…. Ali ja to ne mogu…. Bili su korektni prema meni, ne mogu biti nekorektna…. Ali to su samo tri radna dana…. Zar me nije mogao pustiti ta tri dana? No opet, istina je da odrađujem otkazni rok u vrijeme kad je puno neradnih dana…. S jedne strane, trebam svojoj djeci, s druge strane trebam biti korektna prema Poslodavcu…. Osjećam se užasno i imam osjećaj da sam zakazala kao mama…. Ipak sam trebala biti s njima…. Oni su navikli na neke rituale, na stvari koje ni muž ni svekrva ne znaju…. Trebaju me, a mene nema….
K vragu, k vragu…. Tako sam tužna i tako bih voljela biti s njima….
K vragu!

Ajooj :(

razumijem te, potpuno... zivot je ponekad nemilosrdan u sitnicama koje nam puno znace... izdrzi, budi s njima u mislima i oni ce to osjetiti...

:) da mijao, evo i osmjeh si mi izvukla... pocinjem se pitati da li sam to otvorila jos jedan nik a da nisam ni svjesna :)

Ha procitaj si naslov jos jedno par puta!
Djeca su ti s ljudima koji ih vole i (poneke) volis i ti!
I onda opet naslov!

Nemoj biti tuzna , sada imas malo vremena za sebe, cini ono sto te moze zadovoljiti a nemas zato vremena kada su djeca tu:-))kaznjivost nikuda ne vodi.. svi mi zelimo biti odlicni roditelji.. ali savrsenost nepostoji .. osjetices to kada ce doci pubertet.. do tada uzivaj :-))

a kada se klinci vrate i umjesto da ti kazu MAMA , zovnu te BAKA , tebi ce se sigurno srce cijepati i biti ces ljuta , ali nemoj, nemoj...baka ih sigurno voli i oni s bakom imaju svoje male tajne i svoje male igre , bas kao i s tobom ...majcina ljubav nije zamjenjiva, vjerujm mi ...govoroim iz iskustva , jer i sama sam se nekada tako osjecala...sjetila sam se sada kada sam mojim klincima , poucena knjigama o odgoju , ukinula dude u dobi od dvije godine i kako su oni to prihvatili skroz normal...i nakon jos dvije godine , prilikom slucajnog i iznenadnog posjeta baki "otkrijem" dude sa kojima ih je ona spremala na spavanje...bila sam strasno ljuta , jer Boze moj , baka se usudila "krsiti" moja "pravila"...sada se tako slatko smijem ne to ...a onda sam bila ljuta do neba na nju...a kasnije sam shvatila ...da je ona u biti davajuci njima dude , kada mene nije bilo ...DAVALA MENE NJIMA...DAVALA IMA MOJ POLJUBAC ZA LAKU NOC...zato draga moja , nemoj biti zabrinuta...ni tuzna...svatko ima svoje mjesto u njihovim srcima i vjeruj mi, koliko si im potrebna ti , potrebna im je i baka...ali tvoje mjesto ...budi sigurna , nece BAKA uzeti...namjerno ne koristim izraz SVEKRVA...