209. rasplesani kamen

Noćas sam stare tuge srela Pod ruku s tobom u san mi došle Polako strasti kroz tamu prošle Noćas sam stare tuge srela
A nisam htjela A nisam htjela Odavno želje spavaju same Kroz dane jurim k'o da su sati Otkad te nema bojim se stati
Kroz dane jurim a noću stojim Šarena radost legla u krilo Još uvijek ljubav na prste brojim Još uvijek tu je sve što je bilo
Sanjala sam te noćas. Ostao si samnom i u budnosti. Pjesma mi je svjedok.
I tako sada - ja, kamen - snažan i živ, vječan i tvrd, plešem u sljedeću noć.
Koliko nam malo treba za radost. Tek nekoliko krugova na površini vode u koju su nas bacili.
Ponekad je ljubav puno veća od onih koji se vole.

07.11.2006. u 17:40   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

manje je više

Autor: anjasvit   |   07.11.2006. u 18:13   |   opcije


Ljubav je uvijek veća od onih koji se vole :-)).

Autor: ZlicaOdOpaka   |   07.11.2006. u 21:02   |   opcije


Dodaj komentar