bogomdani dabi

mrzim nedjelju nakon loše subote.
mrzim pretvaranje,mrzim rečenice izgovorene čisto da naiđu na moje odobravanje, i onda nakon dvije godine ponovna eksplozija iskrenosti, gdje bi se tebala osjećati počašćeno radi izjave ljubavi,a osjećam se iznevjereno jer sam čitava ušla u to prijateljstvo, možda sa jednakom ljubavlju kao što ulazim u veze, samo na malo drugačiji način, i onda ultimatum, ili sve ili ništa. i riječi da je hrabar jer je stavio naš odnos na kocku..
sve u svemu, nemogu pružiti ono što želi, nemogu izbrisati ovu subotu, nemogu nastaviti kao da se ništa nije dogodilo,nemogu otići sa njim kao nekad na kavu i raspravljati o ljubavi, o vremenu,o rukometu,o ljetu koje nestrpljivo čekam, zar sam sa tolikom naivnošću disala sve ove dane? jeli se naivnost može liječiti? i sljepoća na određene stvari? uložila bi kviska na današnji dan, i srećka i jokera..danas me i glazba živcira. danas ne volim!

dilema je velika,ako popustiš ponovit će se opet,ako ustraješ biće ti žao.

pa stvar je u tome,da je ovo ponovljeni put..prvi put se dogodilo prije dvije godine, sa mojim-proći će te.

nije. očito

uf....dogodilo mi se isto...prije godinu dana. Pa sam ga izbjegavala...isto se osjecala kao i ti....A onda se on jaaaaaako zaljubio! U neku curku....i sad je opet sve ok! Ne spominjemo ono što je 'stavilo na kocku naš odnos'....al' sve ostalo je kao i prije! I frendovi smo! :)

nadam se da će se i on ludo zaljubiti u neku drugu..to bi mu htjela stvarno iskreno od srca,jer ne poznajem bolju osobu od njega,ali protiv osjećaja ne možeš..