Zivotne jadi

Ja sam nesretan covjek i nikad nisam imao srece ali sam opet sretan bas zato.
Uvijek kad sam na dohvat imao srecu ona mi je izmicala kao ljigava riba u mojim rukama.Cesto sam se pitao sta je to da od mog ranog djetinstva nemam srece. Dok su drugi dobivali poklone ja sam dobio samo cokoladu.Obitelj mi je bila siromasna no ipak su moj caca i mater bili vrijedni i dobri ljudi.
Upoznao sam mnoge djevojke i kod svake sam fulao jer sam bio siromah. Cak i kad sam dobio posao i mislio si gle konacno da ja jednom imam srecu u zivotu nije bilo dugo i opet sam bio na ulici.
Bio sam ovisan od drugih a po najvise od staraca koji su me pomagali koliko su mogli. Mrzio sam to da se stalno moram uz roditelje i rodbinu ljepiti jer nisam imao drugi izbor.
Jednog dana sam upoznao drustvo koje me prihvatilo kakav jesam. Cesto smo izlazili i lumpovali nocima. Bio sam sretan jer su me oni naj cesce castili a i volili. Onda sam upoznao jednu zenu koja mi je to sve uprskala. Opet nisam imao srece,izgubio sam moje drustvo jer joj nisam mogao odoliti. Cak se ni kuci vise nisam pojavljivao jer sam se stidio da mi govore da me ona voza i vuce za nos. Taman kad sam se htjeo rijesiti nje ona je zatrudnila. Svijet mi je u trenutku kad mi je to rekla se smracio. Poceo sam ju maltretirati i tuci i ona je otisla ,bez rijeci,bez da je i jedno pismo ostavila. Sad sam tek bio sam i opet sam skuzio da me sreca nece. Zasto svi tako lijepo zive a ja nemam drustva,prijatelje,nemam zenu,nemam novaca ma bas nista osim krpa na meni.
Poceo sam svijet oko mene mrziti i sve druge kriviti.Cak sam se bacio i u kradju i naravno opet nisam imao srecu jer me policija uhvatila i bacila u zatvor. Koje sam ja jebene srece ljudi moji.
Nakon par mjeseci sam izasao i nesto sam u tom zatvoru cak i zaradio ali prvo sto sam napravio sam otisao jednoj drolji i potrosio sve.Bio sam sa njom par tjedana i svijet mi se cinio uredu. Ljepo je bilo dok me kurac nije poceo da svrbi. Da opet me snadje sreca i dobio sam spolnu bolest.
Godine su prolazile i blizila se trideseta. Nista nisam stekao u mom zivotu.
Imao sam vremena o svemu razmisljati jer sam imao saobracajnu nesrecu i lezao sam par tjedana u bolnici.Tu sam upoznao jednog covjeka od 45 godina i sa njime sam danima pricao. Pricao sam mu moju zivotnu pricu. Volio me slusati a i volio je pricati o svom zivotu. Bio je bogat covjek i sve imao ali kako on kaze u biti nema nista danas. U bolnici je jer pokusao da si zivot uzme. Nisam razumio kako covjek koji sve ima moze biti nesretan a mene je smatrao sretnikom koji je sve prozivio i u zivotu uvjek imao srecu.Kako sam ja mogao imati srecu kad mi je sve islo kontra.
Kasnije sam skuzio da je imao pravo.Kad god sam mislio da imam srecu u biti je to bila nesreca a sreca me spasila te nesrece.Da bas je tako. Da sam ostao sa drustvom danas bio bio alkoholicar. Da sam ostao sa droljom osramotio bi obitelj a i sebe. Da sam ostao raditi tamo gdje jesam radio nebi dobio placu a na jednom poslu sam cak mogao ostati bez oka kao sto je moj nasljednik ostao. Cjeli moj zivot mi se za tih par tjedana vratio i zbilja sreca me uvijek spasila od nesrece koja mi se cinila kao sreca.
Znao sam da mi je najveca greska bila sto sam otjerao zenu koja je moje djete nosila i koja je patila.Ona me spasila i zbilja mi dobro zelila a ja nisam imao otvoreno srce i oci za njenu ljubav. Od tada sam je poceo traziti i njena sestra mi je rekla  da zivi u Kanadi i da je jos uvijek sama sa svojim sinom.
Pokazala mi je sliku koju joj je poslala .Jako me pogodilo to da vidim svoje djete koje sam htjeo da ona pobaci i zbog kojega sam je tukao i mrzio.Tek sam sad vidio koliko sam srece imao da nije mene slusala i da je otisla. Od tada sam joj pisao pismo za pismom i molio ju za oprostaj. Poceo sam je i telefonom zvati.Bio sam blizu da odustanem jer me nije vise htjela ali moja upornost se isplatila. Dosla je na godisnji i nakon toliko godina smo se vidjeli a i ja sam konacno vidio sina. Da moj sin je bio jer je sve licilo na mene,oci,nos,kosa itd.
Danas imam vise od 50 godina i zivim sretno sa mojom obitelji i cesto mladima a i mojoj djeci pricam moju zivotnu pricu.
Nije sve u zivotu sreca sto nam se cini kao sreca.Ponekad bas nesreca zna biti sreca. Treba samo nekad pricekati i pustiti vremena da prodje.
 
 
 

jesi li ti taj sin?

oooo vratio se šime ;)))))

drago mi je zbog tebe :)

znači potraga za onom koja zna rolati sarmu još traje? :)

a tko zna mozda sam ju nasao koja sarmu,pitu i guzvaru zna