razmišljanja odraslog djeteta

Ja sam..hm.. kao lijeni Pero.. o svemu znam po nešto.. a imam i dosta alata.. relativno se dobro snađem u nekim novim situacijama.. nađem neka rješenja za iskrsli problem.. i često pomognem prijateljima i susjedima oko nekih.. ne čestih i uobičajenih poslova…
I tako jednog dana.. zamoli me poznanik da pokupim brdo alata i nekih strojčića pa mu pomognem napraviti sjenicu u dvorištu.. sjenica lijepo zamišljena.. osmerokutna.. velika.. dvadesetak ljudi će moći boraviti u hladovini.. betonska podloga napravljena.. na metalne nosače dolazi hrastova konstrukcija.. i tako.. danima pilimo suhu i tvrdu hrastovinu.. blanjamo i slažemo tu konstrukciju.. raspravljamo kako napraviti krov od ražene slame.. kakvi su nekada bili u ovom kraju.. raž je uredno požeta dok još nije zrno naraslo.. da je žilavija i čeka da dođemo do tog dijela radova.. pričamo o nedavnim događajima.. moždanom udaru ili šlagu kako kažu nekim krajevima naše zemlje.. jadna starica ostala oduzete lijeve strane tijela.. srećom vedra je duha pa se brzo privikla na to stanje.. a nabavili su joj i električna kolica pa nije ovisna o tuđoj pomoći.. žilava bakica još uspije i pomoći.. skuha po nešto.. i uz strateški raspoređene držače funkcionir bez tuđe pomoći.. a u toj velikoj obitelji uvijek je netko bio u blizini ako zatreba..
I tako mi se zabavljamo daskama, štaflama, letvama i letvicama kad trči prema nama najmlađi njegov sin.. viče nešto.. ugasimo strojeve.. slušamo.. mali plače.. viče.. tata… tata.. najebo sam.. mi krenusmo prema njemu.. pogledom ništa se na djetetu ne vidi da si je nešto napravio.. nema krvi.. nije mokar.. opečen.. nije se slomio kad trči….
Primi ga on i pita što je bilo.. a malac od šest godina ne može progovoriti od jecanja i plača.. tata.. jadan ja.. nekako prozbori.. pa što se desilo.. šlagiralo me kao baku!!!! Gledamo ga.. što je bilo.. kako znaš da te je šlagiralo.. ukočilo me.. grč? Ma ne.. vidi tata.. pišu mi je ukočilo.. reče malac i povuče trenirkicu prema dolje:) a njegov pišo u stavu mirno.. mi prasnuli u smijeh.. sjeli uz hladne pivice.. a tata se primio ne lakog objašnjavanja djetetu da nije svako ukočenje trajnog karaktera i bolesno stanje:)

jel smijem mastati na sto mu se digo?

a mico maleni:-))))

lle.. dešava se:) djeca nas uvijek nasmiju:)

;DDD