Dnevnik jedne tračerice

Kraj ljeta, 1988.
Ohridsko jezero, maturalac…. Sunce baca prve zrake na usnulo jezero i dvoje na obali…. Sjede i razmjenjuju misli…. Pričaju, bez glasa…. Naslonila je glavu na njegova koljena i sretna je…. U džepu jakne nalazi uvelu ružu, vadi ju i smješka se…. Tko ti ju je dao? Hahahaha…. A jedan kavalir…. Pogledala ga je i iznenadila se…. Kaj ti je? Misliš da ja nisam kavalir? Čuj, nikad mi nisi poklonio cvijet…. Možda zato kaj jedna dama veli da je samo «živo» cvijeće lijepo…. Pih, svašta dame kažu, a znaš da one lažu…. Skočio je…. Zatrčao se prema kućama…. Ej, kam ćeš? Idem naći najveću i najljepšu ružu u Makedoniji…. Halooooooooo!!!! Daj prestani, znaš da te zafrkavam ;-)))))))) Ni vrag da si ljubomoran, ha? A, kaj ak jesam? Daj ne kaki, pa to sam JA…. Aha…. Pogledao ju je pogledom, koji ju je uplašio…. Nemoj…. Prošaputala je…. Ja ne trebam kavalira, ne trebam ljubavnika, trebam prijatelja…. Uzdahnuo je i pogledao u izlazeće sunce…. Zagrlila ga je…. Nemoj…. Neću…. A trebao bi…. Ne, ne…. Neće biti isto…. Izgubit ćemo naše misli…. Poljubio ju je u kosu i prošaputao…. Već smo ih izgubili, malena…. Ostala je tamo, obasjana novim danom, gledajući kako njegov pognut lik odlazi….
Jesen, 1993.
Opet kasni…. Ne volim kasnit!!!!! Uf, kud baš sad telefon…. Ti? Kako si našao broj? Ma znaš da mi se ne možeš sakriti? Taj dragi osmijeh…. Kad se vidimo? Ja sam tu, pet minuta od tebe…. Nađemo se u bircu na uglu, može? Čekam te…. Ma ko šljivi faks…. On je tu! Zagrlila ga je i prepoznala je onaj krasni mir, kojim zrači samo ON…. A zašto ta sjeta u oku, ha? Nasmiješio se…. Uvijek znaš…. Naravno…. Zašto mi se nisi javila? Znaš mene i moj glupi «ponos»…. Oprosti…. Ma, pusti, nisam ni ja bolji…. Ajde reci svojoj maloj koji je problem? Ženim se…. Dijete? Hahahaha…. Jesi vještica…. Da, dijete…. Želiš li to? Ne znam…. Moraš znati…. To nije igra, to je Život…. Kaj bi ti napravila? Ne znam…. Nisam planirala takvo što, tako rano…. Ali to nije igra i ako postoji i malo sumnje, reci joj…. Jesam…. I? Pobacit će…. Želiš li to dijete? Da…. Problem je ona? Da…. Nema prave komunikacije, misli nam se razilaze…. Pa naravno…. Kak to misliš? Ona nije prijateljica, ona je nešto više i tu se uvijek misli razilaze…. Pitanje je dal si sretan s njom? Dal te veseli? Stanuje li u tvome srcu? Nasmiješio se…. Pa i ti stanuješ tamo…. Da, ali u kojem dijelu? U posebnom, pripitomio sam te, sjećaš se…. Mali Princ…. ;-))) Sjećam se…. Pitam te, jesi li nju pripitomio? Ne, ona je neukrotiva ;-))))))) Vidiš…. Vidim, malena, kako sam bio glup…. Nemoj mi dozvoliti da opet izgubimo našu misao…. Neću ;-)))) Upsssssssss…. Kaj je? Izvadio je jednu prilično jadnu, zgužvanu ružu…. Nikad od mene kavalir ;-))))) Zagrlila ga je…. Znaš da ja ne trebam kavalira, ni ljubavnika, trebam prijatelja….
Proljeće, 2003.
O bok…. Pa kak to da me ti zoveš? Prijateljica iz djetinjstva…. Bilo joj je baš drago…. Netko je morao…. Kak to misliš? Mala, jutros je poginuo…. Mrak…. Sama…. Lovi misao…. Traži ju…. Vraća se…. Jedna suza, pa druga…. Ne pomaže…. Misao ne nalazi srodnu….
09.01.2004.
Danas…. Danas treba prijatelja…. Pušta misao…. No, nema ju tko uloviti…. Telefon je zašutio…. Osmjehnula se…. Znaš da ne trebam ni kavalira, ni ljubavnika, trebam prijatelja…. Opet sam dozvolila da izgubimo našu misao….