necu

Eto bas pricavsi o njoj prije neki dan na nekom od mnogobrojnih blogova mislim da sam i to uspio dozivjeti.
Naime gleda san neki film na televiziji "JohnQ" se je zva, da. I onako malo po malo gledajuci u samoci svoje... recimo sobe (lipse zvuci eli?) i tako gledajuci zaboravin da su u filmu pretezno crnci te se uzivin u djir oca i sina, potekne mi koja suza, jer na kraju krajeva i ja san ljudsko bice,e!
Nego nis misli pisati o filmu i osjecajima nego o tome da nakon ca san ga odgleda san poso u poseju i nevjerovatno, nasloni san glavu na kusin i osta budan i onda san se vrti po poseji malo u livo malo na desno i prosle su siguro vise od dvi minute dok nis zaspa. Ma za poludit. Grozna je stvar ta nesanica, morin van rec!

da si obisija onu sliku koju već dugo nisi, moga si te dvi-tri minute drugačije potrošit :)))))))

:))))))))) dakle, dvije tri minute su zaista kratke za covjecanstvo, ali preduge za tebe :))))) pozdrav

ne spominji tu riječ:-((..konačno sam počela spavati:-)). A gdje ti je nestao blog o ribaru i moru...onaj iz travnja?

našla:-))zbunio me naslov:-))

Ma ve! Nikako mi ni jasno kako to uvik zaboravin. Ali evo casna pionirska da cu to naciniti prvom prihvatljivom prilikom.
A da dvi minute... cudo dugo, boje bi bilo da san reka preko 120 sekundi jer to je bilo strahovito stresno iskustvo za moj organizam. Za nevjerovat! Nadan se da mi se to vise nece nikad dogadjat.