DayWalker

Nakon šest mjeseci dogovaranja, sms poruka i slučajnih susreta napokon smo se Goran i ja uspjeli dogovoriti da bi bilo dobro da mi više donese tu knjigu. Na nekoj od književnih večeri u SC-u mi se Goran javio jer je već i prije nešto komentirao na blogu, a vezano za Mehmeda Begića, meni jednog od najdražih modernih pjesnika. Kako ja pokoju Mešinu pjesmu svako malo stavim na blog, a "Budala" vječno stoji u boxu desno, kaže on tako da poznaje Mešu, da će se uskoro vidjeti s njim u Splitu, pa će mi nabaviti Mešinu novu knjigu. I nabavio je, ali eto tek sad smo se uspjeli naći. Goran, knjiga i ja na istom mjestu. Njegove pjesme mi strašno odgovaraju po senzibilitetu, stilu i svemu ostalome. Zapravo me na njega upozorila jedna djevojka koja je čitala moje pjesme pa napomenula da imamo sličan stil. Ja tada za Begića nisam čuo, ali nakon što sam ga pročitao zaista mi je nekako postao blizak.

U knjizi je upisana posveta "U nadi da ćemo se jednom sresti. Meša"
Ne brini Mešo, srest ćemo se sigurno jednom. Pa i zapit. Kako već to ide.

I napokon sam pročitao "Pjesme iz sobe", pa umjesto bilo kakvog komentara na sve to, evo jedna Mešina, a nakon toga i jedna moja.

DOK ŠETAM

Najbolji sam u razmišljanju
dok hodam kroz prijepodnevni pak
Ispod sunca koje se hrabro uzdiže
djeca se igraju u travi
Trava se presijava
dok zabrinute mame
uzvikuju njihova čudna imena -
žigove kojima su ih označile
I tako dok hodam kroz park
misli su mi brže od ičega
što bih mogao napraviti
Još uvijek nisam naučio
puno toga u riječi pretočiti -
ja kome su riječi jedino oružje

Mehmed Begić


KAO JEDAN PJESNIK DRUGOME

...ono naše što nam je poklonjeno
uz tvoju pomoć
sam izgubio..
M. Begić


Budan noću, po tko zna koji put
Ponovo upaljeno svjetlo u tri ujutro
Znoj težak, nervozan
Cigareta, prva, treća, sedma
Proklinjem sebe
Ponovo čitam Begića
Zašto piše o meni?
Kada je zavukao ruku u moju glavu
Izvukao me, pa stavio na papir ogoljenog?
Čuješ li Mešo?
Pitam te, gade
Ni tebe nisam nikada trebao čitati
A možda smo isti
Ljubili smo iste djevojke
I nikada nismo imali hrabrosti
Reći im da nas nisu vrijedne
Ni trena, ni riječi
Nisu vrijedne
I nismo imali hrabrosti
Pisali smo im duge pjesme
One su bile sretne
Netko im je pisao
Imale su naše pjesme da ih pokazuju drugima
Da se hvale koliko su vrijedne
Imaju svoje stihove
Stihovi su dovoljni
Pjesnici su previše

hehe, konačno :)))

Tog Gorana treba naganjati godinama za stvari.