RETRO-PATKIZAM

1984. je godina. Zagreb se probudio u zlatnome suncu koje se veselo smješkalo sa prekrasnog svijetlo-plavog neba, prošaranim tu i tamo nekim malim oblačkom koji je neopisivo podsjećao na rastopljeni šlag u plavoj kavi.
Mjesec lipanj inače je bio doba kad su svi bili raspamećeni; što zbog ljetnog sunca, što zbog tromjesečnih praznika. Jedan od takvih bio je i Bogdan Horvat zvan Ivča, prištavi mladić koji je bio poznat po vratolomijama koje je izvodio gibajući se vješto u ritmu italo-disca koji se tek sramežljivo probijao kroz zvučnike prvih Sharpovih modela duplih kazetofona sa hrpom bespotrebnih lampica koje su samo pojačavale neukusno djelovanje jeftine disco-glazbe. Kao dijete direktora i liječnice, Ivča si je mogao priuštiti ama baš sve ono što je privlačilo tadašnje komade koji su padali u trans kada bi začule ritmove "Itala". Shvativši da su Casucci traperice, krojene u mrkvu i "model poplava", kombinirane sa smeđim ili crnim "koleđicama" bile zapravo to što je curkama oduzimalo dah, hitro se otputio prema Trstu gdje je tada potrošio preko 450000 tadašnjih lira i vratio se u Zagreb obučen po najnovijoj disco-modi.
U tada popularnom "Big Benu" sve je smrdilo po zelenoj "Brut 33" emulziji koju su na sebe nemilice napljackavali ostali prištavi mladići, spremni da sveže obrijanog lica uhvate ženu svog života. Ivča je imao druge planove: željan slave i pažnje običnih smrtnika koji su se iskuhavali u šarenim kič-košuljama, on se pojavio u oblaku "Paco Rabbanea" i smeđim koleđicama nasred plesnog podija kao veliki učitelj spreman da prosvijetli priprosti čagerski puk. I uspjelo mu je: jedan je novinar u "Večernjem" tada napisao: Imamo novog disco-Nurejeva! Cijeli je grad sa ustima punim sline pohotno oblijetao zagrebačke plesnjake; pričalo se da se Neboder na trgu skoro srušio od Ivčinih akrobacija, a svakom njegovom plesu prethodila je minuta šutnje. Ivča Horvat postigao je svoj maksimum solo nastupom u tadašnjem Kulušiću 1986. godine i na Šalati 1987. godine, prije same Univerzijade.
Njegove plesne majstorije pokušavali su oponašati mnogi zagrepčani, ali tu slavu nikad nitko nije dostigao. Smeđe pletene mokasine i traper košulja sva pobijelila od znoja još se i dan-danas čuvaju u prostorijama "Radija 101" i priča se da nemaju cijenu. Međutim, Ivča danas više nije sa nama jer ga je  pregazio tramvaj na križanju Ilice i Frankopanske davne 1994. godine. Zagreb je izgubio najvećeg disco akrobatu nakon kojeg više ni disco u Zagrebu nije doživljavan na isti način
 
( iz "Glazbenog spomenara", 1995. godine )

ha ha za krepat..sjećam se svega toga...

aaaaaoćemojoooošaaaaa:O

na pako raban je potrošio
45 000 lira!:O