Zivotne jadi

puno vremena proslo od kako sam se igrao u pijesku.Ma ustvari vise je to bilo blato nego pjesak. Znao sam se u barama i u jarugama kupati tj.ljeti poslije kise u njima lezati. Izgledao sam kao prase bio sav musav i blatnjav. Tako su naravno i drugi prakticirali. Zimi je bilo divota se klizati po zaledjenom potoku a kad je snjeg padao je radost bila jos veca. Kako smo se grudali i pravili snjeska. Lizao sam stapice leda koji si visili na okapnicama staglja. Verao sam se po drvecu kao majmuncic i koliko puta sam se na koprivi opeko dok smo igrali nogomet na livadi. Sjecam se i vasara dok su bili ringispili i one dugacke sarene lizaljke koje sam grizo a ne lizao. I dok ovo pisem mi se u nozdrve uvlaci onaj miris marve koju su seljaci na prodaju vodili .Vidim sve one crne gumene opanke koje su prodavali. Pa cak se sad sjecam i cigana koji su sa medom kroz selo prolazili i pustilu ga da plese i da se po banderama penje. U skolu sam isao u plavom mantilu i nije bilo ono imas li Levisice ili Nike patike pa makar bile iz Bosanske fabrike.Svi smo bili isti i curice i decki. Uciteljice stroge a sibu sam osjetio koliko puta jer sam bio nemiran i pricao a naravno kuci se nastavilo dalje.Ponekad se sjetim i onih para i dinara a naravno i sladoleda koji smo kod sipca kupovali i sa njim se nadglabali koliko kugli da mi za dinar dade. Ljudi moji a kad mi je ujak dolazio pa dao onih papirnih 10 dinara (mozda se neko jos sjeca crvene novcanice) tad je smijeh i radost bila velika. Kad si cuo da je neko nekome dosao iz Njemacke ili cak Amerike to je bilo koda je Bog dosao. Djecurlija se skupila oko auta i gledala one Opele i Fordove koda su rakete a naravno uzivancija usporedjivati koliko je koji graviran i drugom prkosit i reci u mog ujaka auto ide 200 na sat a u tvoga samo 180. Ali vraga su toliko isli jedva su 160 nagurali da su htjeli i mogli. E da kad smo vec kod mogli,vraga su mogli, asfalta nije svugdje bilo a ni autoputa kao danas. Kako sam volio Koktu piti a o Coca Coli da i ne govorim. Bas je to bilo lijepo djetinjstvo. Nije bilo kompjutora o TV kao danas. Sjedilo se kod cice Marijana navecer kad je igrao Dinamo  i Zvezda i bila je puna kuca,ma vjerujte mi urlikanje kao da si na stadijonu.Jebes danas ove Premijere,Eurosport i RTLe i sta ja znam kako se svi zovu. Bilo je crno bijelo ali zivo i napeto da popizdis. Svi smo bili experti. Kad sam bio mladic se festalo i islo na zabave po selima i cere barilo ali je odnos bio drugaciji nego danas. Cure su jos znale se ponasati ali ako nista drugo dobro glumiti kao da nece a danas neznaju ni to. Gdje bi koju vidio da drzi bocu pive u ruci. Tko je tada znao za Heineken i drugo. Nije se jelo po McDonaldu i Hambiju vec se udaralo po bureku i cevapima. A ako nije para bilo islo se kod babe a kuca joj je vazda mirisala na kruh i kolace. Ma joj da mi je samo onog kajmaka pardon vrhnja sto je na sporetu bio i one masti sto sam mazao po kruhu a gore dodavao secer. E da ljudi dragi tad se jos sitnicama radovalo a danas. Gledam ducane puni svega a ukusa u tom svemu nema. Danas ti samo oci mazu.Gdje mi je onaj kulen i sunka sto ga did pravio,cvarci,krvavice i jos puno drugoga.
Zar nas ovo danas cini zbilja sretnim i zadovoljnim
Ali nije bitno mladi to i onako danas ne razumiju.
Ako nista ostaju mi bar sjecanja.