zaljubljena

Tama je vladala cijelim prostorom.Samo na jednom skrovitom mjestu, udaljenom od ljudskih očiju, malena skupina od dvanaestak ljudi obučenih u bijele tunike, bijaše obasjana mjesečinom. Pun mjesec kao da je sav svoj sjaj odlučio pokloniti ovome času.Kasna je noć, i kroz šumu odjekuje tišina koju povremeno narušava kretanje vjetra među granama.
Ali , vjetar nije jedini koji se kreće toga trenutka. Nečija silueta polako kruži, od jedne osobe, do druge, treće... sve do posljednjeg člana ovog neobičnog skupa.Nešto šapuće svakome ponaosob, a pogledi se susreću poput meteora u noći.Kratak bljesak... pa tama. Tijela se počinju mekano gibati u spiralnome krugu, u ritmu disanja i otkucaja srca. Svatko sam za sebe,a opet skladno , jedinstveno,složno.
Na sredini hrama, pod otvorenim nebom,još nešto je darovalo svoj sjaj.Kamen neobičnog izgleda... gorski kristal. Nebrušeni, tek rođen iz utrobe zemlje.Očišćen je pod slapom planinske rijeke, i u ovoj noći biti će posvećen iscjeljivanju. Koga ili što će iscjeljivati biti će otkriveno upravo sada jer skupina se i sastala sa tom namjerom
Prilaze kristalu, jedan po jedan, dodiruju ga rukama, neki ga podižu i kao da nešto očekuju. Sjaj postaje sve jači, pulzira i nešto neobično se dešava sa kamenom. Njegova aura se počinje širiti, prelazi i granice hrama, dodiruje šumski prag i zastaje. Dvoje Iscjelitelja dobiva uviđaj u obliku vizije.... Budućnost....bolest...smrt tijela....neznanje.....iscjeljivanje.
Svoju viziju dijele sa drugima. A unutrašnjost kristala, u skladu sa novom spoznajom sjaji sve jače i jače. Kao da time potvrđuje ono što je upravo obznanjeno.Polako, kao da u rukama drže tek rođeno dijete, miluju kristal, nježno pjevuše svoju molitvu i zahvalu, ostavljajući ga izloženog na mjesečini.Tihim korakom napuštaju hram. Za njima ostaje miris tihe unutarnje radosti.