zaljubljena

Povratak - Dobriša Cesarić
Pjesma koja mi je saputnik još od djetinjstva...čiji stihovi su urezani u srce odavno
 
Ko zna (ah, niko,niko ništa ne zna.Krhko je znanje!)Možda je pao trak istine u me,A možda su sanje.Još bi nam mogla desiti se ljubav,Desiti - velim,Ali ja ne znam da li da je želim,Ili ne želim.U moru života što vječito kipi,što vječito hlapi,Stvaraju se opet, sastaju se opetMožda iste kapi -I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem,Jedna vječnost pusta,Mogla bi se opet u poljupcu naćiNeka ista usta.Možda ćeš se jednom uveče pojavitPrekrasna , u plavom,Ne sluteći da si svoju svjetlost lilaMojom davnom javom,I ja, koji pišem srcem punim tebeOve čudne rime,Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,Niti tvoje ime!Pa ako i duša u tome trenutkuSvoje uho napne,Sigurnim će glasom zaglušiti razumSve što slutnja šapne;Kod večernjih lampa mi ćemo se kradomPogledat ko stranci,Bez imalo svijesti koliko nas vežuNeki stari lanci.No vrijeme se kreće, no vrijeme se krećeKo sunce u krugu,I nosi nam opet ono što je bilo:I radost, i tugu.I sinut će oči, naći će se ruke,A srce se dići -I slijepi za stope bivšega životaNjima ćemo ići.Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.Krhko je znanje!)Možda je pao trak istine u me,A možda su sanje.Još bi nam mogla desiti se ljubav,Desiti - velim,Ali ja ne znam da li da je želim,Ili ne želim.

valjda snovi...

eee svaka čast, di si to skopala u ovaj tmuran nedljeljni dan...prekrasna je to pjesma...:-))