zaljubljena

I Vrhovni Bog izdvoji Dušu iz svog bića i u njoj sazda Ljepotu. Darova joj nježnost jutarnjih lahora, miris poljskog cvijeća i blagost mjesečeve svjetlosti. Podari joj pehar radosti i reče:Iz njega ćeš piti samo kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš.Zatim joj podari pehar tuge i reče: Iz njega ćeš piti da bi shvatila suštinu životne radosti. Zatim u nju uvede Ljubav koja Dušu napušta sa prvim tragom pohote, i uvede u nju dražesnost koja iz nje nestaje sa prvom riječju uznositosti. I obdari je znanjem nebeskim da je vodi putevima Istine. I spusti u njene dubine sposobnosti da vidi što se ne da vidjeti. I stvori u njoj emocije koje prate vizije i himere. I odjenu je ruhom čežnje koje anđeli od duginog treperenja satkaše. Potom u nju stavi tamu sumnje koja je sjenka svjetlosti. Onda uze Gospod oganj srdžbe, i vjetar što puše iz pustinje neznanja, i pijesak sa obale mora egoizma, i zemlju ispod nogu vremena i sazda čovjeka. Dade mu slijepu snagu što bjesni u bezumlju i pokorava se uživanjima. I udahnu mu život koji je sjenka smrti. I Vrhovni Bog se osmjehnu, pa zaplaka, osjeti bezgraničnu ljubav, te sjedini čovjeka i njegovu Dušu.

(samar)