Ponoćni Galop
Još uvijek je tišina...Samo nebom zvijezde plovePutuju i gaze svoj nebeski hodDo neke stanice im nove...Putuje sad ovaj neobičan brod.Zvjezdanim su prahomPosule mi ponoćnoga puta...Znakom Krilatoga Konja Zovu me na stazu kojom DušaOduvijek voljela je baš da luta.Ponoćnim Galopom preko NebaZvijezda, meteora, mora i planinaAko svrneš pogled...gore...više...Ako osjetiš da nedostaje ti moja blizinaPegazovim Krilima ova ruka sad ti piše.Na znam kakvoga si lika...Ne znam koja Vila krade sad tvoj san...Ne znam ni Adresu Duše Tvoje...Ali jedno znam...Svake noći ... do novoga jutra...Galopiraš osjećajima mojim...Više nego jučer... manje nego sutra.
03.12.2006. u 15:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara