Jezero Tišine
Zatvaram oči...udišem duboko....prati me samo melodija staraAnđeo,moj Pratitelj milinovu dimenziju za mene otvara.Tijelo mi tone...nestaje težinakroz oblake lake prolazimo midok osjećam kako grije me toplinagledam u plavetnilo ... tražim gdje si ti.Osam jezera tamno plave bojepodamnom sad leže poput satenana koje da sletim Anđela svog pitamAko pogriješim ...da l' bit će problema.Prvo je,kaže,Jezero što praštaOprostom ga zovu sva zemaljska bićanajčešće posjećen, a najmanje shvaćento uistinu bila bi sad preduga priča.Drugo je , Jezero Sreće...blista poput sunca što sa neba sjazašto onda nikoga, ali stvarno nikogana njegovoj površini ne ugledah ja.Treće se zove, Jezero Ljubavimnogi vjeruju da njegov su drugali prije zarona u unutrašnjost ovutuge i mržnje...otpustit' morati će dug.Četvrtoga Jezera valovi na vulkan mi sličeiz njega se kotrlja nebeska lavaTo Jezero Života poput lava sad ričeNa Buđenje zove one, što Duša im spava.Peto, šesto i sedmo Jezeropoput jednoga združeni oduvijek stojeProšlost, Sadašnjost i Budućnostu svojim dubinama ljudima sad broje.I na kraju...pristigli smoJezero Tišine čeka...cijelu vječnost duguda mu se približi Duša nekai da otpusti svoju tugu.Tek kad pristigneš putniče milina Jezero ovo...gdje stanuje Tišinaprobudit' će se snovi što zajedno smo sniliudaljenost biti će draga ko blizina.Anđeo se smješi...najslađe do sadajer doveo je Dušu moju do pravoga putaslobodna sad letim prostranstvima plavimtražim Dušu tvoju... što također slobodna...poput mene luta.
03.12.2006. u 15:35 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara