zaljubljena

Okovima od snovazatočena je Duša mojasvaka misao, stara, novaposuta je akvarelom boja.Kad bi znale...pobjegle bimisli moje...moji snoviprema tvome zagrljajujedrenjak bez jedara plovi.Okovi su misaoninevidljivog kova...bez težineali korak još me dijeliod nedostižne mi blizine.Tako plovim izgubljenaiz daljine tihi glas me tražilahor miluje mi kosudodir nježan kožu draži.Duboka su snoviđenjanigdje žive duše srestisamo svjetlost sad me vučeprema jednoj strmoj cesti.Penjem se polako...sporokorak postaje sve težiteški lanci još me držeDuša prema vrhu bježi.A na samoj strmoj hridistojiš ti i gledaš doljeda pojurim prema tebiil' se vratim... možda bit' će bolje.Magla sakrila je tvoga likasilueta nazire se samoi još nešto čudnoga oblikašto još jače sad me vuče tamo.Zadnjom snagom prilazim tizagrljaj me tvoj sad čekaali................iznenada probudim sedruštvo pravi postelja mi meka.Već po tisućiti put prolazimisti prolaz...iste snove...Zatočenica sam svoje Dušedalje tražim puteve si nove.Vjerujem da snovi kazuju minačin kako doprijeti do tebedok ne nađem prolaz pravizatočiti ću samu sebe.

(gadno samaranje)