zaljubljena

Ljudske su Emocije kao Podivljali VranciŠto Uzde sami kidaju...I ne dopuštaju da vežu ih lanci...Ranjavaju nam tijelo... pa iste rane vidaju...Kočiju od ljudskog tijela dolinama vuku...Stvarajuči pri tome zaglušljujuću buku...Pa se Duša pita u trenucima vrelim;Tko sam Ja...I kamo idem...Što u ovome životu naučiti želim?Al' od silne vreve i galame ništa se ne čuje...Galopom dok jurišaju ... kotači samo zuje ...Preplavljen tad Um je naš kao nabujala rijeka..Srce željno očekuje malo mirnog tijeka...Da napojimo tad vrance Mirom i TišinomUmirujuć' ih mislima...Svjetlom i Bjelinom.Dok prolazimo tako životima novim...Kočija će samo promjeniti lika...Konji će i dalje neukročeni biti...Jer naučili mi nismo Prvotnoga Krika...Mantre što Odzvanja Duboko u Nama...Za Podivljale Vrance to Duhovna je Hrana.