zaljubljena

Lahor, tihi šapat kroz drveće pronositoplinu oko tijela ili treptaj u kosi.Mirisnoga dahapun cvjetnoga praha, što prenijeti ćesa jednog na drugi kraj planete,a ponekadnapravit će i ponešto štetekad zapuše olujasvjetlost munje kad propara noću kojoj zrak je težak, vlažankad kroz kosti prođe vjetarjak, najjači, beskrajno snažanšto će lomit, udarat u stijenedizati valovedonositi uzdahe udaljene.Noć je prošla, sa njom i olujaMir, tišina, polomljen cvijetvisoko na nebuu slobodi, orlov let.Povjetarac šapuće o prethodnome danuo prošloj noćii tiho govori;Čovječe, i to će proći!