Prelazak
Dani što slijede, tišinu donosesuznu kap u okusjećanje što ne blijedina nečiji dragi osmijehna pramenčić razigrane kose.Svijeća na mjestu gdje počivanekad davno uspavano tijelo,vjenac od ružaili samojedan cvjetak maliljubavlju svojom dotaknuti ćedušu ,što sada je u Zagrljajugdje najljepše je svjetlo bijelo,gdje jedino vjetrovi ljubavi pušu.Molitva jedva čujna, iz dubine dušeizrečena će biti,nježan dodir poput krila leptirasvjetlost svoju na nas će sliti.Anđeoskim glasom, Čuvar našeg mirašapnuti će tiho:Ono što sada nazivate prahomživi u Vječnostiokupano Nebeskim Dahom.
04.12.2006. u 17:12 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara