Dnevnik jedne tračerice

Sam…. Prazna soba…. Odlučio je da će danas biti zadnji put…. Ionako je ostala samo ova fotelja i poneka misao utkana u nju…. Misao nastala između jave i sna…. Sanjao je i on…. Nekad…. Sanjao je da je rođen u obitelji koja ga je željno očekivala…. Bio je to san…. Otac nije želio biti prisutan ni na rodnom listu…. Majka otišla trbuhom za kruhom ili za čim već…. Djed i baka su se trudili, nije da nisu…. Voljeli su ga, nije da nisu…. No on je bio ljut…. Ljutio se na sve koji su imali njegove snove…. Zamjerao je teti u vrtiću jer mu nije poklonila više pažnje od drugih…. Pa njima ionako ne treba…. Oni to imaju doma…. Zamjerao je Marku, jer je igrao nogač sa «starim»…. Baš mu je zbog toga podmetnuo nogu u parku…. A on se rasplakao ko mala beba, nad malo krvi na koljenu…. Naravno odmah trčeći mamici u zagrljaj…. Derište! Uvijek je bio takav…. U školi se stalno trudio biti najbolji…. Bez veze…. Čemu? Tako je lijepo ići u školu i zezat one glupe štreberčiće…. Baš je bilo lijepo rasplakat te mamine mazice…. Zapravo je baš bilo lijepo u školi…. Napravit neku psinu, a svi se zgražaju…. Bio sam faca…. Mama se nije baš pojavljivala često, ali je uvijek slala novce…. I bolje…. Nisam morao slušati prodike…. Uvijek sam imao lijepe stvarčice, dobru odjeću, ma bio sam glavni…. Oni su imali možda obitelj, ali ja sam bio cool…. Ma svi su oni mene potajno obožavali…. Željeli su biti kao ja…. Nijedan učitelj me nije mogao uplašiti…. Ma tko su oni…. Pih! Sjetio se svih onih djevojčica koje su ga prezirale, a potajno mu slale pisamca…. Hahahahaha…. Volio je sablažnjavat sve oko sebe…. Zašto? Zbog pažnje…. Nisu to shvatili…. Malo je u srednjaku bilo teže…. Štreberi su sad već malo otporniji na mene…. Kad sam došao pijan, ma nisam puno popio, zapravo i nisam bio pijan…. Bilo bi glupo napit se, a ne vidjet reakciju mojih «štovatelja»…. Svi su reagirali prema očekivanju, bio sam faca…. Heroj, ne baš ulice, ali razreda sigurno…. Osim, one štreberice, ona me pogledala posprdno i skužila je da više glumim…. E nju sam stvarno mrzio…. Nikako ju izbacit iz takta…. Najgore je što me nije voljela, a nije me ni mrzila…. Ta indiferentnost me tolko nervirala…. Glupača! Kad sam prodao patku da ću se ubit, bio sam Darker i to mi se činilo skroz dobro za sablažnjavanje osjetljivih dušica, cijeli razred se ustrčao…. Hahahahaha…. Bedaki! Ona me pogledala, izbacila onu ironičnu facu, «pa sebe buš ubil, ne mene…»…. Poludio sam…. Tada je u moj život ušao ON…. Elegantan, cool, uvijek me shvaćao…. Bio je malo stariji, ali pun dobrih priča, o dobrim tulumima…. Prvi takav tulum, prva marica…. Ma bilo mi je slabo, ali nisam to priznao…. To je poput seksa…. Prvi put i nije nešto…. Zato treba ponoviti…. No, za moje štreberčiće, odigrao sam ulogu života…. Ljepilo…. Malo snifanja, puno više boli glava, neg bilo kaj…. Onda sam odglumio…. Opet sam bio heroj…. Radio sam nešto što je njima bio samo san…. Naravno, ona je uvijek znala pokvarit zadovoljstvo…. Pamtim ko danas: «Čuj to kaj ti od sebe delaš klauna, tvoj problem, al mi tu moramo sjedit, dok si ti usmrdil cijelu sobu. Ak ti se to tak dopada, lijepo odi domeka, gurni glavu v tu vrećicu i uživaj….»…. Sva sreća ostalo je još par tjedana do kraja škole…. Gotovo…. Nema više štrebera…. Počeli su tulumi…. Maricu je ubrzo zamijenila igla…. Pravi život…. Između jave i sna…. Zapravo, java i nije bila bajna…. Stara je prestala slat novce, kad je čula…. Glupača! Nikad nije bila tu kad mi je trebala…. Sad joj se ko javila savjest…. Moš mislit! Djed me izbacio iz kuće…. Ma senilac glupi, kao da ga trebam…. Iznajmili smo stan i sad imamo kaj za prodat…. Hahahaha…. Zapravo imali smo…. Sad je ostala samo ova fotelja i ja…. On traži novce…. Ma u ponedjeljak ću nabavit, daj mi samo za jednom…. Daj ne budi pes! Čovječe trebam! Ma obradil sam staru, u ponedjeljak stiže lova, kad sam te zajebo? Dao je…. Za dvaput čak…. Polako je pripremao…. Kao toliko puta do sad…. Samo ovaj put će biti drugačije…. Topi se bijeli prah…. Dok uvlači u špricu, pita se…. Ima li hrabrosti…. Naravno! Pa ja sam heroj! Moj razlog postojanja je ionako završio…. Nema više štrebera, maminih maza…. Samo ja i ova igla…. Izdajnička suza…. Samo sam htio jedan san…. Baš me zanima kaj bi sad rekla ona glupa štreberica…. Jedan ubod i jedno usamljeno tijelo na fotelji….
Štreberica je to saznala nekih tri mjeseca kasnije i jedino što joj je prošlo glavom bilo je: « Bože, pa imao je samo 20 godina….»…. A njega bi najviše iznenadila, suza na njenom obrazu….

Jako poznata prica i "malo slatkog secera za vene"... puno mojih drugova odavno "ore nebeske njive" jer su cijeli zivot imali samo pejzaze u magli... a bili su stvorenja predivne duse, nazalost psiholoski preslabi da ponesu teret realnog zivota...

imala sam na jednome poslu prilike susresti puno narkomana i nisam se uspjela ustabiliti izmedju osjecaja zaljenja i zelje za pomoci im te osjecaja krajnjeg negodovanja i lagane agresivnosti prema njima...

bilo bešćutno ili ne, ali sam si je kriv. život nas uvijek nagradi po zaslugama, tako je i njega.

zubi, ovo me podsjetilo na nekoga meni dragog iz osnovne...samo kaj ovaj nije završio sa iglom već se raznio bombom...njegova mama me jedva prepoznala kad sam je na ulici zagrlila , obisala mi je suze sa obraza...