Kćer Zime
Planinsku tišinu narušava lom ...Da li led se cijepa ...ili lavina ruši...Tko podnijeti može ovaj snježni slom ...Gusto bijeli prah što može da uguši...Topot jedan tvrdi odnekud se čuje ...Kao da se budi Uspavano Biće ...Ne smetaju kiše ni snježne oluje ...Kao da dolazi iz bajkovite priče ...
Kroz granje proviruje mekana griva ...Silueta nazire se kao tamna sjena ...Pričinja se kao da po snjegu sada pliva ...Ostaje za njima tek snježno bijela pjena...
Na blagdanskome stolu nema jela...nema pića...Kristalići ledeni jedini su Dar ...Zatočena voda čarolijom će da ispriča...Sve poprima plavičasto svjetlosnu čar ...Putovali su kristali kroz zemaljski svijet ...Kao kišne kapi natapali su tlo ...Prelijevali se rijekom ... rosili su cvijet...Poplavili nizine ... pričinjali zlo...
Kćer od Zime zapisuje ... Bisernom grančicom po staklenome ledu...Nove priče u Kristalima sad snuje...I sve je opet u Kozmičkome Redu ...
Sve se vrti ...sve se vraća ...Kockice će ledene u oblak da pretvori ...Djeci donijeti će osmjeh ... vrtlaru kapljicu plača...Što iznova čaroliju proljetnu će da stvori...Tada Kćer će Zime da zamjeni Hram ...Prepustiti će vodi da nov život stvori ...Mirišljavim prahom ispuniti će dan ...Bjelinu će svoju nježno da odmori...Ova igra traje od postanka svijeta ...Kada pahulja će meka na dlan ti pasti ...Prisjeti se kristala kao malenoga cvijeta...Što uskoro će radosno iz bjeline rasti ...
07.12.2006. u 20:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara