Poslije ponoći

Koje li goleme tragedije, u zadnje vrijeme se Weblog srozao :-)). Kaj bi me dirnuo ravno u srce, da nisam to sama pomislila, a vjerojatno i izrekla/otipkala davnog svibnja još davnije 2003. Kada je isti taj Weblog imao par mjeseci staža. I puno, puno nickova manje na njemu. Mogu li još malo sentimentalnih rečenica? Narafski, kažete u koru :-)). Daklem, sentimentalnost on, sjećate li se tih pretpovijesnih dana, tih početaka, sjećate li se prvih tekstova koje ste stavili ili napisali baš za Weblog? Sjećate li se prvih komentara? Svojih i tuđih. Sentimentalnost off :-)). 
Dok sam se tog proljeća snebivala nad «padom» kvalitete i odbijala svojim «briljantnim» tekstovima sudjelovati u takvoj paradi pijanstva i kiča, shvatila sam jednu stvar. Moje je da pišem, tko će to čitati i kako će doživjeti, to je njegova stvar. Nema veze sa mnom. A kvaliteta okoline u kojoj se nađu moji tekstovi, tja, sjetim se samo Zagorke. Petparački romani za sobarice, najgori mogući papir, uvez i reputacija. Je l' to naštetilo Zagorki? Danas je sastavni dio lektire, izdaje se u luksuznim i skupim koricama. Čitatelje osvaja onim bitnim, slovima. Ostalo sve je samo pozadina. 
Nemojte ni slučajno pomisliti da se uspoređujem sa Zagorkom, nažalost moje tipkanje nije niti na nivou današnjih petparačkih romana, o čitanosti kakvu ima Zagorka ne mogu ni sanjati. Zapravo, staviti Zagorku i sebe u istu rečenicu je smrtna uvreda mojoj obožavanoj spisateljici. Ovo je samo primjer kako pisanje je ono kaj se računa. 
Weblog se srozao, gomila kojekakvih je na njemu, a kako ne pripadam toj gomili, onda me smetaju. To čitam svako toliko, vječno se netko buni. Bunite se tekstovima. Spriječite to srozavanje, zaustavite ga, podignite Weblog u zvjezdane visine. Umjesto da prigovarate, poduzmite nekaj :-)). Napišite tekst koji će kvalitetom, temom, stilom, ljepotom prekrasnog nam jezika i kaj ja znam čime sve bitno odskakati od ostalih «palih» tekstova. I čim bude više takvih tekstova, to će Weblog biti «viši». Možda će onda i oni koji pišu «niže» tekstove, osupnuti ljepotama koje se nalaze ovdje, izgubiti habrost ili dva puta razmisliti o kvaliteti svog teksta. (Namjerno su pojmovi viši i niži u navodnicima, jer tko sam ja da ocjenjujem nečiji rad. To prepuštam drugima :-)).) 
Već sam par puta ovdje naglasila, hvalite one čiji Vam se tekstovi sviđaju, one za koje mislite da izvrsno pišu. Usput odvojite malo svojih pohvala i za mene :-)). Tako ćete me potaknuti da pišem :-)). Zafrkavam se, inspiraciju za svoje tekstove dobivam baš tu, na Weblogu. A kako je on pao na «niske» grane, prema općem mišljenju, nisu niti moji tekstovi «viši». Znači, povisite kvalitetu, time ću dobiti kvalitetniju inspiraciju i pisati najkvalitetnije tekstove. Ne najkvalitetnije na Weblogu, previše ih je tu kojima se mogu samo diviti, nego najkvalitetnije od svojih tekstova. Komplicirano, kaj ne :-)). Zato je jednostavnije žaliti se. 
Za čim ja žalim? Ne za dobrim prošlim vremenima, ne za «višim» ili «nižim» tekstovima, žalim jer ne čitam pomno Weblog. Kao kaj sam nekad davno. Pitam se koliko sam lijepih tekstova propustila, koliko bi njih možda još uvijek pisalo da su dobili pohvalni komentar ili samo bili primjećeni. 
Pitate li se to isto i Vi koji se žalite? Pitate li se koja je Vaša kvaliteta? Znam koja je moja, šund, truč-muč, pročitaj me i zaboravi čim prije :-)). Joj, zapravo nisam niti šund, šund je književnost prema meni. Blebetanje, u mom slučaju tipketanje, bez veze, smisla, jedina sreća je u tome kaj ne koristim pravi papir pa nemam grižnje savjesti koliko drveća je moglo preživjeti. Bitova mi još nije žao, nisu ugroženi :-)). 
Weblože moj najljepši, na Tebi sam dobila divne komplimente. Tako da Te volim ovakvog kakav jesi. Ne zaboravljajući da sam i sama dijelom onoga što Te napravilo takvim, današnjim. Svi smo mi Tvoji kreatori. Trebala bih Ti napisati odu, da to znam i umijem :-)). 
Weblože, Tebi u čast :-)) ...
Jedino što sam u stanju otipkati :-)) ...
Najbolje što mogu :-)) ...
 

..samo ishlapjeli starci pile kak je prije bilo bolje, uvijek...:)

...ćestitam...:))))..!!!

" Bunite se tekstovima. Spriječite to srozavanje, zaustavite ga, podignite Weblog u zvjezdane visine. Umjesto da prigovarate, poduzmite nekaj :-)). Napišite tekst koji će kvalitetom, temom, stilom, ljepotom prekrasnog nam jezika i kaj ja znam čime sve bitno odskakati od ostalih «palih» tekstova. I čim bude više takvih tekstova, to će Weblog biti «viši». Možda će onda i oni koji pišu «niže» tekstove, osupnuti ljepotama koje se nalaze ovdje, izgubiti habrost ili dva puta razmisliti o kvaliteti svog teksta".......da ne bi bilo zabune,sve napisano je odlično...ali ovaj dio bi trebalo češće ponavljati,bar jednom tjedno..:) Uvijek je ljudima bilo lakše kritizirati,a ništa ne poduzimati..Zadovoljstvo je čitati te...:)

malo od lopate.. ne znamo svi pisati tako da ne ogolimo dušu kao što to ti radiš.. onda je pametnije.. samo biti tu.. i širiti dobre vibracije:)

simpa... kad smo svi opaki i naopaki, zlica od naopaka, kontra svih, progovori iz duše...

dodao bih: I SKRATITE IH! :DDD

glas razuma iz mračne, maglene noći, nemam što dodat :))))))

bas dobar blog, cak nije premalen font, ni prevelik, bas ugodno za citat...

osjeti se malo paradajza..i svjezi chilli :)

mda...i kaj da sad ja na to kažem...da je vani lijepo vrijeme, a ne vidim jel je jer je noć??? htjedoh reć: opet ti u sridu!:)))

Od srca i iskreno ! Tik tak tik ,i život teče dalje...samo naprijed,nemoj posustati...Bravo !