Čarobni brijeg

Ni slutila nisam da ću te izgubiti. Tvoje su stope zauvijek nestale iz mog života. I to baš ovdje, na ovoj prašnjavoj, tvrdoj, negostoljubivoj planeti.

Natovarenim transporterom stigli smo jednog sivog (kao da ovdje i postoje drukčija) jutra. Prizor nije bio romantičan, no nakon nekoliko mjeseci u skučenim kabinama, činilo se da našoj sreći nema kraja. Jedva da sam i primjećivala da nigdje u vidokrugu nije raslo, puzalo ni stajalo išta osim betonskih zidova stanice i bezbrojnih hrpa siva kamenja. Kamenčići i gromade. Hrpice i gomile jednolična sivila.

Toliko je poslova trebalo obaviti: raspremiti stvari, organizirati smještaj i prehranu, provjeriti instrumente, javiti se na Zemlju, poslati očitane podatke i spavati, spavati, spavati. Tih prvih dana padali smo od umora i nismo imali vremena za švrljanje po okolici. Uostalom, ostajemo ovdje tri godine, bit će vremena za šetnje.

Isprva je sve bilo tako dobro. Atmosfera planete ugodna je za disanje, iako je vlage mnogo manje no što smo navikli. Kad smo se sasvim uvjerili u podatke koje su nam dali prije odlaska, odlučili smo se kretati normalno odjeveni, što je imalo i svoje nedostatke. Prašina i kamenčići u cipelama, na primjer. Već prvoga dana bez zaštitnog odijela izbacio si ih barem pedeset. Zadirkivala bih te kako kamenje voli tvoje tabane. Nikada više nisi obukao cipele. Tvoji bosi tabani ostavljali bi sivkaste tragove na metalnim podovima. Usisavajući ih, uvijek bih znala gdje si se zavukao kad bi se vraćao sa svojih ekspedicija u nepoznato.

A onda su počele tvoje noćne more. Budio si me usred noći, govoreći da sanjaš, ali nisi znao što znače te čudesne boje i nesvakidašnji prizori. Zabrinuo si se kad su se slike počele javljati svaki puta kada bi zaklopio oči. Uzimao si tablete za spavanje i nisi se više sjećao snova.

Tada se javila glazba. Tiha, šaputava i samo u tvojoj glavi, gdje god bi se nalazio. Prvo nepovezane note, potom različite melodije što su se sve češće ponavljale. Nisam ih čula. Mislim da ti nisam ni vjerovala. Krivila sam umor, klimu, napetost, strah od nepoznatog. Proći će, važno je da smo zajedno, sigurni, daleko od gomila nezaposlenih, gladnih i obijesnih klinaca po prenatrpanim gradovima. Prevarila sam se.

Ulazila bih u sobu i zaticala te kako osluškuješ, zaklopljenih očiju. Nisi se plašio niti si se pitao odakle zvukovi dolaze. Samo si slušao, umrtvljen, nasmiješen. I kada bih napokon nadglasala te demonske note, pogledao bi mutno kroz mene, oteturao do prozora i zagledao se u sivi horizont. S mukom bih ti se smiješila: sve će biti dobro, samo izdrži, proći će to, smirivala sam te. A kada te nije bilo u blizini, plakala sam, vikala, danima u očajanju prelistavala medicinsku bazu podataka. A onda je nestala glazba iz tvog uma i počeo pakao.

Uzalud sam se nadala da će sada sve biti u redu, da si ozdravio, da ćeš me ponovo pronaći u sebi. Nisi me primjećivao, zapušten i neispavan lutao si hodnicima. Odbijao si svaki moj pokušaj da razgovaramo, bojeći se da će baš tog trenutka započeti tiho pjevušenje, a buka naših glasova prekrit će ga i nećeš ga čuti.

Pokušala sam popraviti uređaj za komunikaciju, ali kao tehničar dobro si znao koje dijelove treba srediti tako da se više nikada ne naruši tišina prašnjave planete. Izmišljala sam razloge kako bih te izvukla iz zgrade, nadajući se da će te puste litice i kamenje podsjetiti gdje smo i zašto je potrebno da jedina dva bića na udaljenoj stanici u dubokom svemiru razgovaraju, i prežive zajedno. Svjetionik nasred mora, dvoje ljudi i zavodljivi pjev sirena.

Shvatila sam tada da sam prepuštena sama sebi. Obavljala sam rutinske kontrole, pripremala obroke, zavaravala se izmišljenim sretnim završetcima, stišavajući rastuću paniku i sve jaču usamljenost.

a daj CC, sad će ić komentari kako je žena jedino sposobna muškarca izludit :DDD i možemo zaboravit žene astronaute :DDD

Jel' u njega shizofrenija?

ovaj, majstorice, mislim da će ti se kraj svidjeti :DDDD

cimic, galantan si večeras :))

Jel' ti grije oko srca?

šta na kraju žena poludi? :DD to je već vjerovatnija varijanta nakon dugo vremena provedenog s nekim muškarcem :DDD

podjela, cimic, to je bilo inspirirano :)

jel ti uvijek okreneš zadnju stranu da vidiš tko je ubojica, majstorice? mislim, batler je kriv :DDD

nisam nikad voljela nastavke, ono gdje moram čekat ili slijedeće izdanje ili epizodu, živu me pojede...a to mi taj Harry Potter radi već godinama, prokletnici :DDD

Poslije cjelodnevnog učenja nadija i marmi, malo sam si dao oduška.

...(u inspiraciji)

ma i ovak je predugačko za blog, ovak ima za 5 puta :DDDD moš sve dobit na pvt :DDD

dobro ti čini, cim :))

...a tek što će dobro činiti drugima.

veseli me to, cim :)

da, najbolje je tako, da mi pošalješ :))) sad se osjećam važno, još da tako obrlatim onu Rowlingicu ehh :)))

...ma koga ne bi.

... nisam čit`o "sve"... al što jest, jest, zasigurno jest, ... da sunce voli tabane uvis ka njemu upravljene... e sad jel što međ njima... to tabana jest (il nije samo njih)... stvar.

..ja sam to shvatila kao alegoriju odnosa žene i muškarca...sviđa mi se..
..prvi dio je ONA a nastavak,ako dobro shvaćam, je ON...:))))

ima i treći dio, pepita :DDD

krasno...to su ONI (njih dvoje)..ili griješim...a rado bi čitala...
..kada će nastavci?
BTW da ne zaboravim...odlično pišeš..:)))

pozdrav "bliska njoj" :)))

a i vama nacijo :)

falcom, jel' susjeda zadovoljna?

pep, redom, svaku večer, ne, nisu njih dvoje, i hvala :))

večer, ffly :)

cim misliš na izbor za kraljicu? :))))

kaže cimic ff da si bio kod susjede, jel to istina?

falcom, mislio sam da si bio u šteti, ali fal bogu brzo si se vratio.

cim pa kud bi ja to napravija??? ja??? božesačuvaj! :)

ufff, nastavak pliz, svidio mi se dio sa kamenčićima...nešto je tada ipak osjećao, ako ništa drugo kamenčiće, možda ih opet nađe, možda?

sutra, sol :)

..znatiželjka...nestrpljivka...ja....čekam sutra...'noć svima...:*

noć, pep :)

kak je tiho večeras :)

do sutra, noć, noć :)

....ajoj, uh, ovo bogme nebum sad čital...:)

Dobra priča, čekam nastavak :-)).

(vezano za log ispod) ja hoću bit u bilokojoj knjizi u bilokojem kontekstu :DD

...eto ti ga sad, u dalekoj budučnosti ona i danje usisava i čisti za svojim čoekom. Potvrđeno je da one i dalje ne znaju odabrati muškarca jer je dotični bil škrt i nije joj štel kupit ionizirajući ultrazvučni čistać ( očistite sve pritiskom na gumb ). Kak je on, usprkos godinama, i dalje jedno nesamostalno derište koje se bez nje ili mamice nemre oko sebe okrenut, ona mu iz osvete nije ponjela karton votke i časopise big'uns za čitanje na veceju. I normalno, čovjeka je preklopilo....( 1/2 )....:)))))))))))))))))))))))