danas
Moje su usne žedne. Da imaju glas vikale bi, zapomagale bi za tim šutljivim kišnim kapima što klizeći po koži izrisuju kartu ljubavi i utiskuju je kroz pore u tijela. Izbezumljeno zaigrana, u mislima na naše trenutke, pomislim; lijepo nam je zajedno. Ide nam. Je li to utjeha strastima ili je ljubav? Mogli smo izabrati bilo koga, ali nitko nije toliko živ kao mi. Ta svježina tvoje strasti, što sije iz svakog dijela izbezumljuje, zarobljuje, hrani i ubija. Silnija od nje je samo tvoja razumska analiza. Znam i ne znam na čemu sam. Isto kao i ti. Na što se oslanjamo i hoće li oslonac izdržati? Takva sam s tobom, takav si sa mnom. Dok traje magija, upijmo je za vječnost. Ispijmo sve što nam je namjenjeno, i bitke u nama i između nas. Udaljenost kojoj plaćamo danak, nikada neće pobijediti. Zaista te osjećam, mirišeš mi ovog trena.
11.12.2006. u 16:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar