KOLORIT

 
Sjedim ja tako, u očekivanju ne znam ni ja čega (nedjelja je...dan za gluposti...), kad mi odjednom u mislima bljesnu da bih mogla pripremiti božićne poklone svojim najmilijima (poklone sam zapravo već kupila, samo ih trebam zamotati)... i tako, zamatajući poklončiće, shvatim da razmišljam o svom prvom Božiću i Novoj godini provedenim ovdje, u Zagrebu...
 
Kako li nam je onda bilo lijepo!!!
 
Ja, blentava brucošica sa Save, preko ušiju zaljubljena u jednog malog slatkog crnog dečka, i još cijela hrpa frendova iz doma, odlučili proslaviti blagdane u obliku nekog trećerazrednog tuluma, a gdje drugdje, nego u sobi moje docimerice... A dan prije najavljenog tuluma, ja kupila svom najdražem nekakvu sitnicu za poklon (iskreno, više se ni ne sjećam što je to bilo...) i to isto veče, sjela u sobi zamatat mu poklon... O bože, kako sam bila uzbuđena i sretna! S tolkim sam oduševljenjem čekala taj glupi tulum, koji nije bio ništa više nego obična pijanka lošeg kiselog vina, očajne mjuze i glasno mudrovanje pripitih studenata... Al, sve u svemu... bilo mi je super - nikad bolje!!! I bila sam sretna...
 
Sjetih se ja maloprije svega toga...
 
Vremena su odonda puno drugačija...a opet, nekako ista... Onda nije bilo puno toga što danas imam...a opet, neke su stvari i događaji tako isti...čak je i moj mali slatki crni dečko još uvijek tu negdje :)... i iznova se pitam, dal svakodnevne promjene uopće utječu na nas, onakvi kakvi jesmo u biti?!
 
Moram priznat, fale mi ta vremena....zapravo ne vremena, fali mi moje "ja" iz tih vremena...
 
Ma jel to mene malo "vata" sentiment?! Ma gdje "odleti" to prošlo vrijeme?!
 
 

u ochekivanju Godoa:)

jel da? :)

Ahaaaaaaaaaaaaa:)))

samo se ti smij....pitaću te kad tebe "uvati"... :p

U nepovrat.

Misliš? Ja se ipak nadam da je tu negdje, na dohvat ruke...

Odjebi proslost,mozda ti je tu naegdje nadohvat ruke prekrasna sadasnjost....

E,mene je vec uvatilo i pustilo ,u vishe navrata:)))))))))))))

Jebem ti tipfeler.

Eto vidis,samo malo obratis paznju na zivot oko sebe....

nisam ja rekla da sadašnjost ne valja...al ne treba ni prošlost zaboravit! mi jesmo sastavljeni i od prošlosti...ona je naš dio...

domi, imaš periodične napadaje? :) svi mi isto...valjda...:)

Da,ali samo memorijski dio,tada smo i mi bili drukciji...

buč - jesmo li? uistinu? mišljenja sam da smo mi bili isti - vrijeme nije...

Netocno.Svaka nova prozivljena situacija stvara novo iskustvo koje nas mijenja kao osobe.Zapravo se mijenjamo konstantno.

mijenjamo se, točno, al ono što nosimo u genima, ne mijenja se, isto je od rođenja....znači, u danim situacijama doživljavaš isto, al ti se zbog različitih okolnosti samo čini da je drugačije....

Ne radjamo se s nicim u genima.Samo nas trpaju sa sranjima od najranije mladosti,pa onda i mi to radimo svojoj djeci pa se tak svi skupa u kurcu vrtimo u krug,hahaha...

eto, kako on to sjajno pojednostavi...:)

Ali ipak....nekih se detalja rado sjecam iz svoje proslosti....

prvo sam mislio doć zajebavat malo, al onda...pročitah tekst i što sad da kažem osim: jako lijepo:)))

Kod mene je jednostavno "odjetlo". Niti razmišljam o Božiću, a niti o Novoj. Sve je to sada za mene NOVO od kada sam sama. Moram se naviknuti... :-(