Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Noćni sati su prohujali, dnevni još brže. Snovi su se množili kao pjena, nestajali kao dim. Globus se noćas pakleno vrtio sam oko sebe, odložih sve rime u kut školjke iz neviđenog mora osjećaja i zaustavih na trenutak ritam srca. Znam da su sva ova slova ista. Znam da je i boja obojena nekom bojom mene, snova i stvarnosti, sna u budnom stanju. Sve znam. Tražim i dalje svoje jutro, svoje polazište, a uz rub tvojih usana ucrtana je jedna linija osmijeha obilježena samo za mene. U prostoru i vremenu, mi smo zrnca pijeska, dim i pjena. Prokapalo je jutro, obojeno sivo i vjetrovito. U krugu našeg kruga ne postoji još ništa. Linija je obilježena, krug je prazan kao žuti disk kojeg jutros ne vidjeh na dalekom horizontu istoka. Gledam očima srca i vidim samo tebe.

čuvam se...čuvaj se!!! hehehehehehe

podsjetila si me Shad sad na more ono moje plavo dole...na skoljke pijesak i snove....divno....naravno kao i uvijek, samo sto citac mora imati dusu da bi to shvatio :o))) cmoka tebi J...., a pozdrav prijatelju D.....

p.s. vidim da te ovaj kreten ispod prati na svim danasnjim blogovima...ma da se nije on zajubio u tebe, pa iz jubavi ne zna vise kako se lijepo treba izrazavati prema takvim ljepoticama i damama poput tebe...morao sam stvarno pogledati cak i njegov profil, jer mi nije jasno odakle crpi tako veliku energiju i odakle tako veliki "poetski duh" u njemu....ostao sam razocaran, jer sam nazalost ugledao lice nekog kretena i sto bi mi u Gradu rekli "tubasa"....steta, da i takvi imaju mjesto na ovoj nasoj staroj iskrici....

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr