Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Sve moje slabosti uberi sa dna duše i otrgni ih s korijenom pa ih pretvori u neki buket, koji ćeš baciti u more, neka otplove i ne vrate se više. Od prozračne sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti i upuštam se u neke igre u kojima me sve više obavijaju fine niti tvojih plavih očiju pletući čvrstu nevidljivu mrežu, što me čine nemirnom. Neka bistra voda osvježi vruće lice u ovo lijepo jutro, a ti ušetaj opet u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama u kojima ćeš vidjeti čudan odsjaj, teško razjašnjen, a tako jasan. Zbunjuju te moji pogledi, sve mi više zagledavaš u oči, ali još ne znaš čitati. Tek neki znakovi... male naznake, koje ne znaš protumačiti pa lutaš tim zelenim poljanama mojih očiju tražeći prepoznatljivost koje nema. Ovo je nešto novo za tebe pa sa mojih usana upijaš svaku riječ, a još više taj taman pogled, koji te stalno dovodi k meni. U sebi me pitaš «tko si ti?», ja ti ne odgovaram. Puštam te da me sam pronađeš i da ti tvoj nemir donese odgovore. Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me želiš zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te čekam da po mojim stopama nađeš put i zaroniš sa mnom u beskrajne dubine. Možeš li?

ma je, pluca su mi u kurcu od duvana, nista od ronjenja osim ako nisi Janica Kostelic.

ne :) u pol sam tanja od nje, ali zima je vani za ronjenje :) jedino ako vodiš na Kanare :)

na karanje? Moze

hm! loš tajming :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr