Koje misli su u našim glavama


Često se bavim promišljanjima o Čovjeku, o onome što mi jesmo, o onome što mislimo u svojim glavama.

Osim onoga ŠTO mislimo o nečemu, postavlja mi se interesantno pitanje KAKO o tome mislimo, koja je energija utkana u promišljanje o nečemu.

Jako mi se sviđa jedan citat : "Osjećaj je jezik duše.Ako želiš znati što je tebi istina o nečemu, vidi što o tome osjećaš." koji me uvijek navodi na analizu što ja osjećam dok promišljam o tome.

Kada ovome dodam još jednu misao "Najviša misao uvijek sadrži Radost." tada sve postaje još malo zahtjevnije.

Ukratko, u našem je društvu normalno ogovarati, kritizitari, pljuvati i blatiti sve oko sebe, nesvjesni toga da tada te misli titraju u nama i energija tih misli u naš život "dovlači" baš ta iskustva. Interna "crna magija" na djelu.

Nekad davno, dok sam bio bjesan, dovlačio sam u svoj život bijesne ljude, dok sam se bavio mislima tuge, u svoj život sam dovodio iskustva tuge.

KOLIKO SMO MI LJUDI SVJESNI SNAGE I VAŽNOSTI MISLI ??

Gdje se to uči ? (;o)
Kako nas tome uče kroz život ?
Tko nas tome uči danas ?


20.01.2004. u 9:35   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Teško je prihvatiti da su sve tuge, depresije i odojenosti naše kreacije... ali to je istina i iznutra to dobro znamo..
Zašto onda jednostavno ne možemo misliti i osjećati samo Radost ?
Mislim da nas od Radosti odvaja strah.. razne vrste straha.. zato radije mislimo loše.. jer se bojimo misliti samo dobro.. bilo bi predobro :))
Više sam puta dobila kritike kako je misliti samo pozitivno, vidjeti i težiti samo najvišim idejama prenaivno..
i te su kritike bile odraz straha i ja to znam..
A učiti o tome moramo sami.. i ako imamo sreće naletimo na učitelje.. ako ih znamo prepoznati.. ali učiti ipak moramo sami.. i učiniti svoje misli pozitivnima ipak moramo sami.

Autor: Alteanka   |   20.01.2004. u 10:20   |   opcije


Alteanka, kako misliš "prenaivno" je misliti pozitivno ? Misliš li da je nošenje starih emocionalnih povreda korisno za sadašnji život? Koja je korist od tuge, samoumanjivanja sebe, osječaja krivnje u sebi i sl. ? Koja? Prošlost se ne može promjeniti, a sve što dovodiš u svoj život upravo ti odabireš svjesno ili podsvjesno. Ono što misliš to raste u tebi. Ako misliš o tužnome, u tebi se povečava kemija tuge. Jasno kao dan. Ako misliš o zalasku sunca, procvjetaloj livadi po kojoj si šetala, o osmjehu majmuna u zoo vrtu ili nekog djeteta bistih očiju - koja je kemija u tebi, koji su unutarnji osjećaji. To je jedna emocionalna higijena - kao kad pereš zube, isto tako pereš misli. Emocionalni higijeničar stvara čuda.(:o)

Autor: ljepotamisli   |   20.01.2004. u 10:34   |   opcije


Nitko te ne može zbedirati kao što to možeš sama.Vrijedi i obratno.

Autor: evomene   |   20.01.2004. u 11:03   |   opcije


Srky, u tome i je ljepota pogleda na svijet da te ne smeta tuđe loše titranje, ponašanje ili riječi - ali koliko je to često ? uglavnom je tako uvijek :))) Da li su naše misli vođene iznutra - ili su posljedica vanjskog svijeta.

Autor: ljepotamisli   |   20.01.2004. u 11:05   |   opcije


Da, u tome i je umjeće življenja, kako dok netko prema tebi upućuje negativnu energiju bjesa, srdžbe i sl. ne zatitrati istom energijom u sebi. Zahtjevan je to zadatak, ali isplati se, jer donosi toliko puno olakšanja, i mjenja život iz temelja. (:o)

Autor: ljepotamisli   |   20.01.2004. u 12:16   |   opcije


uvijek vrijedi pokušati, bar na trenutak biti emocionalno nedostupan tuđem gnjevu (:o) promjene su čudesne

Autor: ljepotamisli   |   20.01.2004. u 13:11   |   opcije


Dodaj komentar